SVAKODNEVNO U 7:30 Malim koracima ljubavi i služenja do svetosti

ČITANJA:

2Sam 7,4-5a.12-14a.16;

Ps 89,2-5.27.29;

Rim 4,13.16-18.22;

Mt 1,16.18-21.24a

Tekst evanđelja:

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija, župni vikar u župi Uznesenja BDM – Zagreb Stenjevec:

Svetkovina svetog Josipa, poočima Gospodina Isusa uvijek nas obraduje u korizmenome vremenu te se zagledani u kraj zemaljskog života našega Gospodina na trenutak vraćamo prema njegovom početku gdje Božja riječ ne propušta izreći Isusovo poslanje – on je onaj koji spašava narod od grijeha.

Crkva svetog Josipa prepoznaje kao „muža pravednoga“ U biblijskom smislu, pravednost nije samo puko pridržavanje pravila, već potpuna usklađenost s Božjom voljom i milosrđem. Puke „pravednike“ gledamo oko Isusa cijelo vrijeme. To su oni koji nisu mogli shvatiti da je Zakonu mjesto u srcu te da se Zakon vrši i živi oplemenjen ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Josip je za razliku od takvih tumača i vršitelja zakona na prvo mjesto stavio dobro svoje zaručnice Marije. Kada je Josip saznao da je Marija trudna, našao se u teškoj situaciji i pred ispitom ljudskosti. Prema Mojsijevu zakonu, mogao ju je javno optužiti, što bi dovelo i do njezine javne osude. Međutim, Josipova pravednost prožeta je dobrotom. On ne želi Mariju izvrgnuti ruglu niti kazni, već je odlučuje „napustiti potajice“.

Vjeruje da mu nije bila nevjerna, a s druge strane nije svjestan što se zapravo dogodilo. Sudeći po njegovoj obzirnosti i dobroti, ova njegova namjera možda proizlazi iz poštovanja prema Marijinoj svetosti i čudu koje nije mogao objasniti, te je smatrao sebe nedostojnim živjeti uz nju, slično kao što je Petar rekao Isusu: „Idi od mene, Gospodine, grješan sam čovjek“. Što god da se u njegovome srcu razvijalo, Bog ga nije ostavio samoga već mu šalje glasnika koji mu donosi sigurnost, sigurnost sudjelovanja u Božjem djelu otkupljenja. Josip je tako pozvan prihvatiti ono što je ljudski nemoguće – da je dijete začeto po Duhu Svetom. I ne samo to, već ima čast Spasitelju i Kralju nadjenuti ime, Ime nad svakim imenom – Isus, što je u ono vrijeme značilo priznavati očinstva i preuzeti odgovornost za dijete.

U liku svetog Josipa promatramo mnogo vrlina. Sveti Josip nas uči kako se nositi s neizvjesnošću. On ne traži objašnjenja, već sluša Božji glas. On ne donosi ishitrene odluke već u tišini i molitvi čeka Božje nadahnuće. Pokazuje nam da se svetost postiže kroz vjerne, male korake ljubavi i služenja. Sveti Josip je čovjek koji šuti, ali djeluje. Njegova pravednost nije u riječima, nego u spremnosti da svoj život podredi Božjem planu. Zato je on kao hranitelj i branitelj svete Obitelji uzor i zagovornik svakom katoličkom muškarcu i ocu osobito u trenutcima teških životnih i obiteljskih situacija.