SVAKODNEVNO U 7:30 Na putu prema križu

ČITANJA:

Iz 49,8-15;

Ps 145,8-9.13cd-14.17-18;

Iv 5,17-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Odgovori Isus Židovima: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.

Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas — sada je! — kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili — na uskrsnuće života, a koji su radili zlo — na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija, župni vikar u župi Uznesenja BDM – Zagreb Stenjevec:

Sam početak ovoga odlomka otkriva najveći Isusov grijeh prema sudu njegovih suvremenika; ne samo da je kršio subotu nego se izjednačio s Bogom. Istina je da se Bog sedmi dan odmorio od svoga djela stvaranja, iako mu sedmi dan nije bio potreban za počinak. No bilo je nužno da se čovjek odmori i da posveti sedmi dan, jer rad umara; a po zakonskoj odluci Providnosti rad je i kazna. Ali ovdje je Gospodin kazao da, iako se Bog odmorio od svojega stvaralačkog rada, nije se odmorio od djela providnosti kojom opskrbljuje potrebe svojih stvorenja. Kao što je sveti Ivan Zlatousti rekao: Kako djeluje Otac koji je sedmi dan prestao sa svim svojim radom? On se brine, On drži zajedno sve što je stvorio. Kad promatraš izlazak Sunca, Mjesec koji se kreće svojom stazom, jezera, izvore, rijeke, kišu, tijek prirode u biljnome svijetu i u našem vlastitu tijelu, kao i tijelima nerazumnih bića, način na koji je stvoren svemir, tada saznaješ o Očevu neprestanom djelovanju.

Misliti o Bogu koji u svemiru nije djelotvoran znači podrazumijevati da ga on ne zanima. Evolucija i naravni tijek stvari ne objašnjavaju se sami po sebi niti su sami po sebi djelotvorni. Oni nisu pokraj Boga niti su mu suprotstavljeni. Nakon prvoga stvaranja nije prešao u nedjelotvornost. Jer je postojalo zlo u svijetu, Duh koji je lebdio nad bezobličnom masom morao je sada početi kretati se među ljudima. Ali Učitelj je rekao više od toga, a oni koji su ga slušali znali su što je On. Potvrdio je posebno sjedinjenje i jedinstvo s Ocem. Ako Otac sada djeluje na duhovnom području, isto tako čini i On; ako je sve stvoreno snagom Riječi, sada je „Riječ tijelom postala“; ako Otac služi potrebama svojih stvorenja subotom, tada i njegov Sin ima pravo angažirati se u djelima milosrđa subotom. Ovime je nedvojbeno potvrdio apsolutnu jednakost s Ocem, Očevo i njegovo djelo jedno su te isto. Duboki smisao njegova božanskog sinovstva zatreperio je kroz njegovu ljudsku narav.

Starješine naroda prihvatili su njegove riječi kojima potvrđuje svoje božansko sinovstvo, a Evanđelist veli da su: „Zbog toga Židovi još više gledali da ga ubiju…“ Neprijateljstvo je raslo u izravnom odnosu prema tvrdnji o njegovu božanskom autoritetu. Prešli su preko čuda, i načinili odlučnu urotu protiv njegova života. Bio je na putu prema križu ne zbog svojih pogrješaka, nego zbog svojega božanstva i radi cilja svojega dolaska njegov će križ biti svjedok protiv njihove ludosti. kao što će uskrsnuće biti svjedok njegova božanstva. Križ je s točke gledišta vremena bio na kraju njegova života, ali on je bio početak njegova života s točke gledišta njegove nakane da prinese samoga sebe kao otkupninu za čovjeka.