SVAKODNEVNO U 7:30 Naučimo mudro čeznuti

ČITANJA:

vl.: Mal 3,1-4 ili: Heb 2,14-18;

Ps 24,7-10;

Lk 2,22-40

Tekst evanđelja:

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!

Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem sviju naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Antun Faltak, sudski vikar Bjelovarsko-križevačke biskupije:

Poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija. Draga braćo i sestre!

Današnji blagdan Svijećnice, prikazanja Gospodinova u Hramu, obnavlja u nama radost Božićnih blagdana, podsjeća na toplinu nazaretske obitelji, učvršćuje nadu u Božje spasenje koje nam je došlo po Isusovu rođenju.

Isus se svojim utjelovljenjem podredio zakonu prirode, svojim rođenjem podredio se vjerskom, obiteljskom, političkom, kaznenom zakonu svoga vremena. U konačnici, bio je potpuno poslušan, podredio se Očevoj zapovijedi spasenja kako bi nas oslobodio od zakona grijeha i smrti.

U njegovoj podložnosti, podređenosti, poslušnosti – mi vidimo smisao naše poslušnosti. Isplati se učiniti se podređenim, učiniti se slugom radi dobra drugoga, biti slugom kako bi se dobro i lijepo u ovome svijetu moglo dogoditi.

U današnjem evanđelju gledamo dijete Isusa u naručju svojih roditelja kako dolazi u susret svim ljudima koji željno iščekuju spasenje Božje. Danas molimo za sebe milost da postanemo kao Šimun i Ana – željni Boga – oni koji u životu ne čeznu ni za čim drugim osim za Njime, oni koji u životu ne žude ni za čim drugim osim da ga prime u naručje, da ga zagrle, da su mu blizu.

Valja se pitati – koje nade, kakve čežnje i želje stanuju u mome srcu? Što je ono čemu se nadam i što to iščekujem? Svakakve površne i banalne stvari svakodnevnice, ispunjaju nam maštu i kradu pažnju – čeznemo za stvarima i osobama koje nisu dostojne naše pažnje, trudimo se oko pojava i sadržaja koji ne donose plemenitost našem životu.

Zbog toga želimo moliti za milost da i našu čežnju, naše želje znamo mudro primati u naša srca. Potrebno je moliti za milost da svakakve čežnje i želje ne upravljaju našim životima. Da svakakve površne i banalne čežnje ne kradu vrijeme i snagu našem biću. Doista, potrebna je mudrost kako ne bismo postali robovi i žrtve banalnih, grešnih, nasilnih želja i požuda.

U svetim starcima, Šimunu i Ani, gledamo ljude koji su u sebi čuvali živom nadu Božjeg pohođenja i gajili čežnju za Bogom i Njegovim spasenjem. Za Bogom su čeznuli, za njegov dolazak su molili, o susretu s njime su maštali, njegovu zagrljaju su se radovali – stoga su ga i bili kadri prepoznati u malenom djetetu. To možemo ostvariti i mi u našim životima. Ako za Bogom čeznemo, za njegov dolazak molimo, o susretu s njime maštamo, njegovu zagrljaju se radujemo – prepoznati ćemo Ga i iznenaditi će nas susret s Njime na mjestima, u ljudima, u riječima, u pojavama gdje Ga do sada nismo prepoznali.

Naučimo mudro čeznuti – Gospodin će nam doći ususret, utješiti nas i obradovati.

Od srca vam želim blagoslovljen ovaj dan.