SVAKODNEVNO U 7:30 Vjera – susret koji preobražava

ČITANJA:

1Sam 18,6-9; 19,1-7;

Ps 56,2-3.9-14;

Mk 3,7-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona — silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.

Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: »Ti si Sin Božji!« A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači dr. sc. o. Ivan Pleše, OCD, viši asistent na Katedri ekumenske teologije Sveučilišta u Zagrebu:

Dragi slušatelji, današnje evanđelje prikazuje Isusa okruženog mnoštvom ljudi. On se povlači k moru, a za njim dolaze ljudi sa svih strana. Iz evanđelja čujemo da to nije homogena skupina. To je raznoliko mnoštvo, odnosno ljudi različitih jezika, običaja, religija i očekivanja. Ali, svi dolaze iz istog razloga: čuli su što Isus čini i nadaju se dodiru koji liječi.

Isus ne pita odakle dolaze, kojoj skupini pripadaju ili koliko su „ispravni“ po nekom mjerilu. Evanđelist Marko jednostavno kaže: „mnoge je ozdravio“. Pred Isusom su svi jednaki u svojoj potrebi. Bol, patnja i čežnja za oslobođenjem brišu granice koje ljudi često podižu jedni prema drugima.

Ovaj događaj može progovoriti mnogo našem vremenu, ali i ekumenskom hodu kršćana. Crkve dolaze Kristu s različitih strana svijeta i povijesnih iskustava. Nose sa sobom rane, podjele, iskustva. No, kada se nađemo pred Isusom, postaje jasno da sve kršćane povezuje jedna dublja stvarnost: čežnja za Kristom i spasenjem/ozdravljenjem koje donosi.

Zanimljivo je da Isus, iako čini mnoga čudesa, traži tišinu. Ne dopušta nečistim duhovima da ga prokazuju, iako govore istinu: „Ti si Sin Božji!“ Evanđelje nas time želi poučiti da se Krist ne objavljuje u senzaciji, nego u odnosu, povjerenju i strpljivom hodu. Vjera nije spektakl, nego susret koji preobražava.

U ekumenskom kontekstu to je važna poruka. Jedinstvo kršćana ne rađa se iz deklaracija, nego iz zajedničkog približavanja svih kršćana Kristu. Drugi vatikanski sabor u dekretu Unitatis redintegratio naglašava da je Krist izvor svakog istinskog jedinstva i da se ono postiže obraćenjem srca i zajedničkom molitvom (usp. UR 7, 8, 20). Drugim riječima: kada stojimo blizu Njega, postajemo bliži i jedni drugima.

Vidimo da mnoštvo iz evanđelja želi dotaknuti Isusa. To je gesta povjerenja i poniznosti. Priznati da nam je potreban Netko izvan nas samih. U ekumenskom hodu to znači priznati da smo svi hodočasnici prema punini zajedništva u Kristu. To ne umanjuje identitet, nego ga produbljuje.

Sveti Ivan Pavao II. u enciklici Ut unum sint piše da ekumenizam nije dodatak životu Crkve, nego njezin unutarnji poziv (usp. UUS 20, 38, 99). To je poziv da zajedno kao kršćani slušamo Gospodina, prepoznajemo Njegovo djelovanje i svjedočimo svijetu da je Bog blizu svakom čovjeku.

Isus traži i lađicu, mali odmak od mnoštva. Ne zato da se udalji, nego da bude vidljiv svima. To je lijepa slika: Crkva je pozvana biti blizu ljudima, a istodobno čuvati prostor tišine i razlučivanja kako bi zaštitila čovjeka. Bez te ravnoteže lako se izgubi ili u udaljenosti ili u buci.

Dragi slušatelji, današnje evanđelje nas poziva da se zapitamo: dolazim li Kristu s povjerenjem i otvorenošću srca? Jesam li spreman prihvatiti da On okuplja oko sebe ljude koji su drugačiji od mene?

Ako dopustimo da nas Krist dotakne, On ne liječi samo naše osobne rane. Krist u nama budi sposobnost da u drugome prepoznamo brata i sestru na istome putu. A to je temelj svakog istinskog ekumenskog zajedništva – zajedništva koje je započelo kod u Galileji i koje se proširilo do svih krajeva svijeta.