SVAKODNEVNO U 7:30 Kako se živi vjera kada je Isus u središtu?

ČITANJA:

1Sam 15,16-23;

Ps 50,8-9.16b-17.21.23;

Mk 2,18-22

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: »Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!«

»Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.« »I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino proderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego — novo vino u nove mješine!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači dr. sc. o. Ivan Pleše, OCD, viši asistent na Katedri ekumenske teologije Sveučilišta u Zagrebu:

Dragi slušatelji,

evanđelje koje smo upravo poslušali govori samo naizgled o postu, o starom, novom, mješinama i vinu. No u svojoj dubini Evanđelje nam govori o odnosu, o susretu s Kristom i o tome kako se vjera živi kada je Isus u središtu.

Isusu dolaze s pitanjem: zašto jedni poste, a njegovi učenici ne poste? To je pitanje koje možda i mi postavljamo: zašto netko moli ovako, zašto slavi Boga onako, zašto ima drugačije naglaske u svom duhovnom životu. No, Isus ne ulazi u govor o vjerskoj praksi. On nam usmjerava pogled drugdje pitanjem: „Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima?“

Središte nije post, nego Zaručnik; nije forma, nego odnos. Gdje je Krist prisutan, gdje se živi iz bliskosti s Njim, tamo se rađa radost. Post ima svoje vrijeme i smisao, ali on nikada nije cilj sam sebi: cilj je uvijek susret s Gospodinom.

Ova Isusova slika snažno odjekuje u ekumenskim nastojanjima. Kršćani različitih Crkava imaju različite prakse: neki ističu, primjerice, post, drugi čitanje Riječi Božje, treći liturgiju, četvrti osobni odnos s Kristom. No, Isus nas uči: ako je Zaručnik u središtu, tada razlike ne moraju razdvajati, nego mogu nas obogaćivati.

Drugi dio evanđelja donosi nam sliku novog vina i novih mješina. Isus ne odbacuje staro odijelo, niti stare mješine – problem nije u starosti, nego u krutosti. Ono „staro“ koje se ne želi otvoriti novosti Duha Svetoga puca, a ono „novo“ koje nije ukorijenjeno u srcu i duši brzo ishlapi. Evanđelje traži i vjernost srca i neprestanu obnovu života.

Crkva nas to uči u svom ekumenskom hodu. Drugi vatikanski sabor u dekretu Unitatis redintegratio podsjeća da se pravo jedinstvo ne gradi uniformnošću, nego obraćenjem srca, molitvom i svetošću života (usp. UR 8). Jedinstvo nije krpa prišivena izvana, nego novo vino koje traži preobraženo srce.

Ekumenizam nije puka diplomacija među Crkvama: ono je duhovni proces. To znači da smo i mi pozvani postati „nove mješine“, odnosno ljudi koji su spremni slušati, učiti i biti iznenađeni djelovanjem Duha Božjega. Ostaje nam naš identitet, ali dopuštamo da ga Duh Sveti pročisti i produbi.

Isus također govori: „Doći će dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti.“ Vrijeme nevolja je iskustvo Crkve i svakoga vjernika. U našem hodu ima trenutaka tame, podjela i rana. Kršćanske podjele možemo opisati ovim slikama odsutnosti, boli i posta. No, to vrijeme nije bez nade. Ono je usmjereno prema ponovnom susretu s Kristom.

Važno je, stoga, da kršćani zajedno poste i da se zajedno raduju; da zajedno mole i zajedno traže lice Kristovo. Kada kršćani mole jedni za druge, kada zajedno slušaju Riječ Božju zajedno, tada novo vino Kraljevstva već fermentira u svijetu.

Dragi slušatelji, današnje nas evanđelje poziva da se zapitamo: je li Krist doista Zaručnik mog života, ili sam se zaustavio na izvanjskim oblicima i praksama? Jesam li spreman dopustiti da me Krist obnovi, da u meni stvori nove mješine za novo vino svoje milosti?

Otvorimo li se toj novosti, tada će naš osobni život i odnosi među kršćanima, postati prostori radosti, nade i pomirenja. Jer gdje je Zaručnik, tamo već započinje svadbena gozba koja će se nastaviti u vječnosti.