NEDJELJOM U 16:30 Pripraviti put znači donositi opipljive plodove

ČITANJA:

Iz 11,1-10;

Ps 72,1-2.7-8.12-13.17;

Rim 15,4-9;

Mt 3,1-12

Tekst evanđelja:

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«

Riječ Božju tumači vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i upravitelj župe Velika Ludina:

Dragi slušatelji, druga nedjelja došašća donosi nam snažan glas Ivana krstitelja: ‘Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze, obratite se, približilo se kraljevstvo nebesko’. Blagopokojni papa Franjo u jednom se govoru osvrnuo na riječi obraćenje na grčkom jeziku ‘metanoja’. On je objasnio etimologiju ove riječi. Sastoji se od prijedloga ‘meta’ što znači izvan i glagola ‘noei’ misliti. Stoga metanoja osim obraćenja, znači misliti dalje, ići izvan naših uobičajenih načina razmišljanja. Ne zadovoljavati se osrednjošću u vjeri koja ne želi Bogu i bližnjemu uvijek dati više nego samo ono što je dovoljno.

Isus nas dakle poziva preko Ivana na obraćenje na život koji nije samo vanjska pripadnost, nego obraćenje koje stvarno mijenja srce. Nije dovoljna samo riječ ‘ja sam vjernik’, već su potrebni plodovi vjere. Oni moraju biti vidljivi u djelima ljubavi i poniznosti. Ljubav se očituje u malim gestama prema drugima. Posjetiti bolesnog, saslušati onoga tko je sam, oprostiti onome tko nas povrijedi, biti strpljiv s bližnjima, osobito s djecom sa starijima, dijeliti i svoje vrijeme od Boga dobivene darove, sve ono što smo po milosti Božjoj dobili sa onima koji su u potrebi.

Poniznost pak znači prepoznati vlastite slabosti, ne tražiti pohvale i priznanje spremno tražiti oprost kada pogriješimo i stavljati ponekad tuđe potrebe ispred svojih. Poniznost se vidi u priznavanju da ne znamo sve i da nam je potrebna Božja pomoć. Na koncu, vjera se pokazuje kroz povjerenje u Boga u svakodnevnom životu, kroz molitvu koja nas osnažuje, kroz hrabrost da slijedimo Krista i kad je teško, kroz djelovanje po Božjoj riječi koju smo čuli, a ne samo prema vlastitim željama.

Ivan u današnjem evanđelju koristi simbol sjekire na korijenu stabla da pokaže hitnost obraćenja. Sud je blizu, a vrijeme za pokajanje prolazi. Isto tako slika farizeja i saduceja pokazuje da oni koji se oslanjaju samo na status i tradiciju ostaju duhovno slijepi i slični su besplodnom stablu. Koliko li je samo kršćana koji su zadovoljni tek pukom tradicijom i simbolima, ako i ne uspijevaju načiniti i pripraviti put gospodinu.

Dolazi li s paljenjem svijeća na advenskim vijencima više Božjeg svjetla u naše srce, u naše sredine u kojima živimo i djelujemo? Hoće li jaslice pod borom koji ćemo postaviti biti tek lijepa dekoracija ili mjesto pobožnosti gdje ćemo se duhovno hraniti zadivljeni pred utjelovljenjem kao najvećim činom Božje poniznosti? U tišini ovog došašća glas Ivana Krstitelja odzvanja u našim srcima, pozivajući nas na konkretnu pripravu puta Gospodinu.

Pripraviti put ne znači samo čekati već svakodnevno donositi opipljive plodove, više ljubavi, dublju poniznost, otvorenost Božje milosti, te neupitno povjerenje i djelovanje u skladu s Božjom riječi. Svaka mala gesta ljubavi, svaki čin poniznosti, svaki trenutak predanja Bogu to su naši istinski plodovi obraćenja. Oni nas približavaju Kristu onome koji nas krsti Duhom Svetim i ognjem, ne samo da nas pročišćava, već i temeljito obnavlja naš život. Pomaže nam da znamo misliti izvan.

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji, neka ovo došašće ne bude samo prolazno razdoblje već vrijeme u kojem ćemo hrabro i konkretno živjeti ove plodove, pretvarajući tako vlastite živote u istinske putove, priprave za dolazak kraljevstva Božjega. Hvaljen Isus i Marija i Božji vam blagoslov.

vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i upravitelj župe Velika Ludina.