SVAKODNEVNO U 7:30 Riječ liječi

ČITANJA:

Iz 4,2-6;

Ps 122,1-9;

Mt 8,5-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Tá i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu:, ‘Učini to’ – i učini.« Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.«
Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i upravitelj župe Velika Ludina:

Dragi slušatelji HKR –a.

Danas, na samom početku došašća, pozivam vas da zajedno zastanemo nad dvjema rečenicama iz evanđelja koje otkrivaju sam odnos Boga prema čovjeku. Rečenice su kratke, ali nose dubinu cijelog susreta spasenja.

Prva: „Ja ću doći i izliječiti ga.“
Druga: „Gospodine, nisam dostojan… nego samo reci riječ.“

Najprije, poslušajmo Isusove riječi: „Ja ću doći.“ U njima je sabrana sva logika Božjeg djelovanja. Bog nije udaljen. Ne čeka da mi učinimo prvi korak. Ne pita zaslužujemo li ga. On dolazi — silazi u našu kuću, u naše stanje, u naše rane. Rimski satnik dolazi s molbom za svoga slugu, ali Isus nudi više nego što je itko očekivao: nudi samog sebe.
Njegova prisutnost nije nagrada za savršenost, nego odgovor na potrebu.
I tu počinje ozdravljenje: u trenutku kada shvatimo da Bog ne stoji daleko od naših slabosti, nego ih preuzima na sebe.

A onda slijedi satnikova riječ koja je promijenila povijest molitve:
„Nisam dostojan… nego samo reci riječ.“ Tu je poniznost koja ne umanjuje čovjeka, nego ga otvara Bogu. Satnik zna da mu ne treba znak, dodir ni velika gesta. Zna da je Riječ dovoljna. Da Riječ ima snagu stvoriti, obnoviti, podići.

Crkva nas uči da Božja Riječ nije samo informacija, već susret. U trenutku kad se čita, kad se sluša, kad se primi u vjeri, u njoj je prisutan sam Krist. I ta je prisutnost ljekovita. Riječ liječi tamo gdje su misli zamračene, gdje je srce umorno, gdje se čovjek osjeća izgubljeno ili slomljeno. Riječ je poput svjetla koje uđe u prostoriju i bez buke promijeni sve: samo zato što se pojavila.

Zato je satnikova molitva tako snažna — jer izražava povjerenje u moć Božje jednostavnosti. U došašću, dok iščekujemo Onoga koji dolazi, i mi stojimo u toj istoj dinamici: Bog prilazi nama, a mi otvaramo srce da Riječ uđe. Možda je ovo trenutak da svatko od nas zastane i pogleda:
gdje mi treba Riječ koja liječi? U kojoj misli, u kojem strahu, u kojem problemu, u kojoj boli? U kojoj odluci? U kojem odnosu?

Isus i danas govori kao nekada satniku: „Ja ću doći.“ A naše je, kao i tada, odgovoriti: „Samo reci riječ.“ Ta jednostavna razmjena — Božja blizina i ljudska poniznost — otvara put ozdravljenju. Ona nas privodi onoj vjeri zbog koje Isus veli: „Nigdje u Izraelu ne nađoh tolike vjere.“ I vodi nas k onome stolu na kojem Bog okuplja sve koji Mu vjeruju.

Neka nam ovo razmatranje pomogne da i danas primimo Riječ s povjerenjem, i da dopustimo da nas ona tiho, nenametljivo, ali stvarno — mijenja i liječi.

Hvaljen Isus i Marija!

vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i upravitelj župe Velika Ludina.