NEDJELJOM U 16:30 Kada je pobožan život isprazan i opasan?
Fra Mislav Lukačević / Foto: IKA
Fra Mislav Lukačević / Foto: IKA
ČITANJA:
Sir 35,12-14.16-18;
Ps 34,2-3.17-19.23;
2Tim 4,6-8.16-18;
Lk 18,9-14
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:
»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
Riječ Gospodnja.
Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević, član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, župni vikar u zagrebačkoj župi Svetog Križa na Sigetu:
Dragi slušatelji HKR-a, mir i dobro. Čuli smo jednu od poznatijih prispodoba koje nam Isus u Lukinom evanđelju donosi, i koja je svima nama draga. Ona jest draga jer se većinom prepoznajemo u ovome grešniku koji je otišao opravdan. No što je s farizejom? Mislim da nam on može itekako pomoći, tj. da nam može i treba biti korektiv!
Prvo, Isus priča prispodobu osobama koje se pouzdaju u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu. Ima dva dijela u tim osobama. Pravednici su i rugalice. Ja ne mogu govoriti u vaše ime ali mogu u svoje. Vrlo lako prepoznajem kod sebe pravednika, pa tako vjerujem da i vi, i ovdje ne mislim da to što sam franjevac ili svećenik. Nego prepoznajem da molim, dajem milostinju, pomažem, vršim sakramente, molim 5 puta na dan itd. Ti isto možeš reći; molim se, idem na misu, prestao sam psovati ili nešto drugo itd. jednostavno, ja sam dobar! Dobar sam čovjek, dobar sam vjernik, suprug, supruga, brat itd. Sve to nije laž, nego sve to je vjerojatno točno i istinito. No nije ništa loše, nego dobro i to dobro si mogu reći i potvrditi. Shvatite, sve što će farizej dolje reći nije neistinito, nego istina. Farizej sve to obavlja sa vjerom! Tako i ja, sve navedeno obavljam sa vjerom i smatram se da nisam loš čovjek, da nisam loš svećenik!
Gdje nastaje problem? Problem dragi slušatelji nastaje u drugome dijelu, u podcjenjivanju. Otkuda ono dolazi, gdje mu je korijen kada sve što ti i ja činimo je dobro, sve što farizej čini je dobro! Kada stavim sebe i svoju duhovnost ispred Boga! Kada mi je Bog izgovor da opravdam i pokažem svoje djelovanje i svoje dobro koje činim! Onda se moramo složiti sa Propovjednikom kada kaže: Pazi korak svoj kad ideš u Dom Božji. Bolje se približiti da slušaš nego da žrtve prinosiš kao ludi, jer oni ne znaju da zlo čine. (Prop 5,1-2). Da je i ovakva duhovnost ispraznost je jasna, i zato je duhovnost ili pobožan život isprazan i opasan ako Boga činim dužnikom zbog onoga što ja činim.
Naravno da se punina prispodobe otkriva u strašnoj slici srca ovoga farizeja koji ne samo da se stavlja na mjesto Boga i od Boga traži račun za svoje „dobro“ koje čini, nego ide za time da drugoga ponizi. Dragi slušatelji, mislim da je dosta rečeno. Nastojte danas napraviti u svojemu srcu mali ispit, i pronađite gdje se vi nalazite. Mir i dobro.
