SVAKODNEVNO U 7:30 Rasuđivanje vlastitog vremena

ČITANJA:

Rim 7,18-25a;

Ps 119,66.68.76-77.93-94;

Lk 12,54-59

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: ‘Kiša će!’ I bude tako. Kad zapuše južnjak, kažete: ‘Bit će vrućine!’ I bude. Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?«

»Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević, član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, župni vikar u zagrebačkoj župi Svetog Križa na Sigetu:

Dragi slušatelji HKR-a, mir vam i dobro. Zanimljivo je slušati Isus kako govori o prepoznavanju vrjemena i promjena vrjemena, jer siguran da poznajete osobu, ako niste i sami vi, koji prepoznaje promjene koje dolaze. Osoba koje je nešto operirala često nakon operacije na ranjenom dijelu osjeti kada dolazi promjena. Kaže, boli me kuk, boli me noga itd. i kaže: bit će promjene vremena. Ili Kiša će. Bez da gleda vremensku prognozu pogodi. Kako to? Pa osoba je vaš naučila kroz svoje tijelo i promjene koje na njemu osjeti da će biti neka nagla promjena.

Isto tako Isus potvrđuje da čovjek ima više načina da prepozna lice zemlje i neba. Jasno vidi koje vrijeme dolazi po oblacima i puhanju vjetra. Mi danas imamo različita pomagala da čitamo lice neba i zemlje. Skraćeno rečeno: mi imamo pregršt pomagala da rasuđujemo vrijeme kiša i vrućina. Imamo i na drugim područjima života i svijeta razne načine rasuđivanja. Ovo je dobro da si i mi osvijestimo u našem svakodnevnom kontekstu, istinu da smo sposobni za čitanje i prepoznavanje. Da bismo razumjeli i stavili u srce da u nekim stvarima kiksamo.

Da. Isus ovdje u prvom smislu govori Židovima svojega vremena da prepoznaju njega kao Mesiju. Da prepoznaju ispunjenje proroštva koje se u njemu ostvaruju. Da gledaju njegove znakove koje im daje, da slušaju njegove riječi i da sami rasude tko je On i što je On.

No ja bih stavio naglasak na nas u našemu vremenu. Velika većina vas koji slušate (ne volim ovu riječ) ste „praktični vjernici“ koji donekle živite svoju vjeru na izvana. Znači nas prvi i osnovni smisao ovih riječi ne zanima toliko jer mi vjerujemo da je Isus ono što kaže da jest tj. Bog, Mesija, spasitelj itd. No ono što bih naglasio i ostavio svakoga od nas sa samim sobom jest drugi smisao koji se skriva. Rasuđivanje svojega vremena, ne vremena u kojemu živimo, premda da, i njega isto, nego svojega svakodnevnoga života. Kako se ponašam prema sebi, Bogu i bližnjemu? Kako ili koliko opravdavam svoje mane, svoje greške, svoj manjak vjere, manjak darivanja sebe. Koliko vremena i molitve ulažem u sebe da bi skupio snage i promijenio neke stvari kod sebe? Rasuđujem li ja uopće samoga sebe i svoje postupke ili preko njih prelazim kao da nisu bili?

Ovo nam dragi slušatelji može i treba biti jako korisno. Odvoji jedan trenutak dana da pogledaš u sebe i prepoznaš svoje vrijeme, da prepoznaš samoga sebe. Ne boj samo hrabro.

Mir i dobro.