SVAKODNEVNO U 7:30 Hoće li nas Gospodar naći spremne?

ČITANJA:

Rim 5,12.15b.17-19.20b-21;

Ps 40,7-10.17;

Lk 12,35-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević, član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, župni vikar u zagrebačkoj župi Svetog Križa na Sigetu:

Dragi slušatelji HKR-a, mir vam i dobro. Jako dobro nam je poznat Isusov poziv na budnost. I jasno nam je da se misli na manjak sna, nekakav fizički ili emocionalni umor koji bi učinio da zaspemo. Isus misli na isto kao kada kaže: Neka uzme svoj križ i neka ide za mnom (Mt 16,24). Ne nekada, ne u izvanrednim situacijama, nego svaki dan i neka je svaki dan budan na svoje djela, misli, osjećaje, emocije, jednostavno čitav nutarnji čovjek.

Zato i daje sliku sluge koji čeka gospodara. Možda nam je strana ova slika koju nam Isus daje, jer Isus je čovjek koji je živio u određenom vremenu i kulturi. Mogli bi današnjim jezikom reći čovjek koji radi u luksuznom hotelu sa sedam zvjezdica. On je dobro obučen, uljudan, i spreman ponijeti prtljagu osobe koja u taj hotel dolazi. Ne samo da je spreman na sve to, nego će jasno pokazati sobu i sve ostalo te se na kraju staviti na raspolaganje. On to radi radi plaće i više od toga on to radi radi napojnice. No kada to prenesemo na duhovnost na odnos sa Isusom, odnos oko mojega spasenja, on bi stvari trebale biti veće i ozbiljnije nego napojnica. To bi mogao biti jedan segment.

Drugi segment bih istaknuo večeru ili objed. Braćo i sestre, nama kao katolicima je nemoguće ne vidjeti ovdje posljednju večeru, tj. svetu misu koji svakodnevno ili nedjeljom slavimo. Krist jasno kaže kako smo ćuli: Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi na stol. Čekaj! Pa zato nam se pred očima jasno ne oslikava oltar crkve gdje idemo na misu? Zar nam jesno ne pokazuje da Isus nešto obećava i to što obećava jasno u našim crkvama na našim misama ispunja?

Dragi slušatelji, zašto onda ovaj tekst ne uzmem kao opomenu, ali opomenu koja je radost. Opaši se, upali svjetiljku. Tj. Trgni se. Ne samo na misi nedjeljom, ne samo kada se molim, ne jučer itd. Nego svaki, ali svaki dan jer nagrada koja nam se obećava, nagrada koju oko vidjelo nije, uho čulo nije, nama se daje kao obećanje. Ne puko ili jeftino obećanje kao da bi sumnjali ili ne razmišljali o tome.

Pa vidiš li da te svake nedjelje postavlja za svoj stol. Vidiš li da se svake nedjelje opasuje, silazi da postane hrana i piće za tebe. Vidiš i da te poslužuje u svojoj riječi, blagoslovu, molitvama i da te kao ranjenog i slabog hrani svojim tijelom.

Blago tebi i meni ako nas Gospodar nađe spremne.