SVAKODNEVNO U 7:30 Kristov križ – putokaz u životu

ČITANJA:

od dana: Pnz 4,32-40;

Ps 77,12-16.21;

Mt 16,24-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«

»Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ceković:

Poštovani slušatelji,

„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Uzeti svoj križ i krenuti za Isusom, zvuči jako zastrašujuće i preteško, jer kad čujemo riječ križ u svakome se od nas javlja otpor i neprihvaćanje istoga. Sjetimo se činjenice da je u rimskom carstvu križ bio sredstvo za smaknuća onih koji nisu bili rimski građani, da je smrt na križu bila sramotna, te da su mnogi iza Isusa Krista umrli na tom sredstvu smrti. Nakon Isusove muke, smrti i uskrsnuća križ zadobiva novi smisao u kršćanskome svijetu, te bismo trebali sa svetim Pavlom svakog dana biti svjesni da je jedino na ovoj kugli križ Kristov onaj znak s kojim bismo se trebali ponositi i koji bi nas trebao voditi kao putokaz u našim životima. Doslovno drugoga znaka nema po kojem se možemo spasiti.

Postoji ona dobro znana priča o čovjeku koji je nosio na svojim ramenima križ. U jednom trenutku čovjek je zastao i razmišljao kako dalje i odlučio je uzeti pilu i skratiti križ misleći da će mu, skrati li križ, biti lakše nositi isti. Nastavio je svoj put sa skraćenim križem pa je po putu nekoliko puta učinio isto kako bi si olakšao, ali kada je došao pred cilj i kada je trebao prijeći preko jednoga ponora, a u tom trenutku križ mu je trebao poslužiti kao premosnica toga istoga ponora, dogodilo se to da nije mogao prijeći prijeko jer je križ bio prekratak. Ostao je zabrinuto gledajući na drugu stranu sav tužan razmišljajući o svojim životnim postupcima skraćivanja križa koji su ga koštali ne prelaska na dugu stranu. Upravo dok razmišljamo o toj priči dolaze nam one Isusove riječi: „Tko želi život svoj spasiti izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi (Mt 16, 25-26)?“ Ove riječi još više produbljuju težinu ovog teksta i opominju nas da ne budemo kao ovaj čovjek iz spomenute priče.

Razmišljajući po ljudskoj logici postavljamo si pitanje o patnji i trpljenju. Je li stvarno potrebno trpjeti i patiti u ovome svijetu da bismo zadobili na onome svijetu radost vječnoga života gdje nema patnje, suza i boli. Pitanje olakšavanja patnje u suvremenom svijetu jest aktualno, ali u većini slučajeva nije spasonosno kada se promatra u smislu vječnoga života. Svatko od nas trebao bi ustrajno i strpljivo poput Gospodina našega na svoja ramena uzeti svoj križ, tj. ime koje je dobio na krštenju, još zornije svoju krsnu haljinici i donijeti ju ne okaljanu, ne prikraćenu u život vječni. Postoje trenuci kada je čovjeku dosta muke i trpljenja i pita se do kada, te počne kratiti svoj križ, svoju krsnu haljinicu, gubi se u bespuću grijeha i kada dođe do ponora zastane poput onog čovjeka. Nažalost mnogi ostanu indiferentni u tom trenutku i ne zainteresirani kriveći Boga za to što su se olakšavajući onesposobili za vječni život. Svakako postoji jedna radosna činjenica u ovom uvjetu kojega nam Gospodin danas daje, a ona je ako i posrnemo pod teretom svoga križa i padnemo u napast da ga prikratimo, on nas uvijek čeka u svetoj ispovijedi da nam oprosti taj nevješti potez i da popravi naš životni križ koji zatim trebamo oporavljeni njegovom ljubavlju nastaviti hrabro nositi do kraja ne bojeći se samoće. Onaj koji istinski nosi svoj križ nije nikada sam, već na drugoj strani grede primjećuje da je tu Gospodin koji mu pomaže. S Bogom mogu pobijediti sve i donijeti križ do kraja, a bez njega mogu zalutati i doći pred cilj s polovičnim križem koji me neće uvesti u vječnost. Stoga odlučimo se svoj križ nositi s Isusom i za Isusa jer jedino tako on zadobiva svoj puni smisao u našim životima. Amen.