NEDJELJOM U 16:30 Gledati Isusa u svakom čovjeku

ČITANJA:

Pnz 30,10-14;

Ps 69,14.17.30-31.33-34.36ab.37;

Kol 1,15-20;

Lk 10,25-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.«

Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«

»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Valentino Radaš:

Poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, evanđeoski odlomak koji smo maločas čuli potiče nas na razmišljanje o ljubavi prema bližnjemu. Zakonoznanac je učenjak, pismoznanac, čovjek koji je dobro poznavao židovski Zakon. On želi iskušati Isusa premda Isus u njemu nalazi naklonjena sugovornika. Zakonoznanac upita Isusa: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim? Isus mu odgovara pitanjem: „U Zakonu što piše? Kako čitaš?“ Isusov odgovor pitanjem, obvezuje sugovornika da sam zauzme stav. Zakonoznanac koji je dobar poznavalac Sv. pisma odgovara citatom iz Knjige Ponovljenog zakona koji govori o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Kako bi pokazao da je njegovo traženje ozbiljno, reče Isusu: „A tko je moj bližnji?“ Neobično je da je postavio to pitanje jer je za Židova ondašnjeg vremena bližnji bio svaki član židovskog naroda. Stranci su bili isključeni.

Isus odgovara prispodobom u kojoj daje primjer koji očituje stav koji valja slijediti ili ga se kloniti. Cesta od Jeruzalema do Jerihona koja prolazi kroz judejsku pustinju dugačka je oko 25 km, a u ono vrijeme su je ugrožavali razbojnici. Tom cestom je silazio neki čovjek kojega su napali razbojnici te ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Isus reče: čovjek neki. Ne govori, dakle, ništa o njegovoj vjerskoj ni nacionalnoj pripadnosti niti o bilo čemu drugome. Nije uputno istraživati razloge zašto su svećenik i levit zaobišli toga izranjenog čovjeka. Oni se spominju samo zato da se istakne Samarijančeva dobrota. Samarijanci se nakon pada Samarije 721. g. prije Krista miješaju s drugim narodima. Imali su vlastiti hram na brdu Garizimu. Židovi su ih prezirali, a oni su im uzvraćali istom mjerom. Židovi su, dakle, izbjegavali odnose sa Samarijancima: prezirali su ih zbog njihova nezakonita porijekla i zbog vjerskih razlika.

Tko je moj bližnji? Zakonoznanac sam na koncu izriče odgovor koji mu je Isus dao svojom prispodobom: bližnji je svaki čovjek koji se drugome približi s ljubavlju, čak i onda kada je taj čovjek tuđinac ili krivovjerac. Ne treba više pitati poput ovoga zakonoznanca: Tko je moj bližnji? Nego: Kako da budem bližnji svakom čovjeku? Prispodoba pokazuje kako Isusov učenik mora biti bližnji svakomu i da ljubav prema bližnjemu, prema čovjeku u potrebi, mora biti djelatna. Prispodoba je ponukala zakonoznanca da se izdigne iznad svoga uskog shvaćanja.

Poštovani slušatelji, vjerujem da ova prispodoba i nas izdiže iznad našeg uskog shvaćanja. Možda smo se i mi pitali: Tko je moj bližnji? Možda smo bili isključivi prema nekim ljudima koje smo susretali. Svaki čovjek je vrijedan naše ljubavi i pomoći bez obzira na vjersku, nacionalnu ili drugu pripadnost. Moj bližnji nije samo onaj koga poznajem, tko mi se sviđa ili tko mi odgovara na bilo koji način. Moj bližnji je svaki čovjek kojega susrećem bez obzira poznajem li ga, sviđa li mi se, pa bio on: musliman, židov, pravoslavac, Rus ili Srbin. Pozvani smo, poštovani slušatelji, u svakom čovjeku najprije gledati čovjeka; štoviše, pozvani smo u svakom čovjeku najprije gledati Isusa Krista. Ne zaboravimo Isusove riječi: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25, 40).