SVAKODNEVNO U 7:30 Sve je moguće ako vjeruješ
fra Valentino Radaš
fra Valentino Radaš
ČITANJA:
Post 28,10-22a;
Ps 91,1-4.14-15;
Mt 9,18-26
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: »Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.«
Isus usta te pođe s učenicima za njim. I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.« A Isus se okrenu i vidjevši je reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bi spašena od toga časa.
I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa reče: »Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.« Oni mu se podsmjehivahu. A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. I razglasi se to po svem onom kraju.
Riječ Gospodnja.
Riječ Božju tumači fra Valentino Radaš:
Poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, postoji zajednički naziv za evanđelje po Mateju, Marku i Luki, a to je: sinoptička evanđelja. Ta tri evanđelja imaju mnoštvo podudarnosti u prikazivanju i opisivanju događaja. Razlikuju se četvrtog evanđelja, Evanđelja po Ivanu. Grčki izraz sinoptikos znači: koji ima sveobuhvatan pogled. Ako, dakle, uz odlomak iz evanđelja po Mateju, koji smo maloprije čuli, usporedno čitamo druga dva podudarna odlomka iz evanđelja po Marku i Luki imat ćemo sveobuhvatan pogled na likove i događaje.
Tako najprije otkrivamo ime glavara koji je pristupio Isusu. Zvao se Jair. Bio je nadstojnik sinagoge. To znači da je bio odgovoran za bogoštovlje u sinagogi. Obavljao je, dakle, u svome mjestu najvišu vjerničku službu. Razarajuća bol srca zbog smrti vlastite kćeri dovodi ga k Isusu. Jair pun vjere usrdno moljaše Isusa da mu oživi kćer. Vidjevši njegovu veliku vjeru, Isus pođe za njim. Na putu prema Jairovoj kući događa se čudo ozdravljenja jedne žene koja bolovaše 12 godina od krvarenja. U prikazu o tom čudu želi se naglasiti vjera i ozdravljenje koje je postignuto fizičkim dodirom. Ono se tajno dogodilo. Žena je zbog svoje bolesti po Zakonu bila nečista i njena je nečistoća mogla druge onečistiti. Bilo joj je, dakle, zabranjeno miješati se s mnoštvom, a napose približiti se proroku.
Stoga se približava Isusu neprimjetno i dodiruje skute njegove haljine. Njezin dodir se razlikuje od dodira mnoštva koji se tiska oko Isusa. Njezin dodir je nadahnut vjerom kojom je u Isusu nazrela božansku spasiteljsku snagu. Iz Isusa izlazi sila koja može djelovati nezavisno od Isusa, ali je On osjeća. Isus reče ženi: „Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.“ Taj izraz se može tumačiti na tri različite razine koje se ne isključuju: 1) tvoja te vjera kao takva spasila; 2) tvoja te vjera spasila jer te povezala sa mnom koji sam jedini tvorac spasenja; 3) zbog tvoje vjere, poniznog čina pouzdanja u mene, što je jedini stav koji mi je drag, dajem ti ono što moliš.
Kad Isus uđe u Jairovu kuću zateče buku naricaljki, svirača i mnoštvo ljudi koji, prema istočnom običaju, glasno vičući oplakuju smrt. Dijete je zaista bilo mrtvo, ali za Isusa smrt nije konačna: Bog može s lakoćom probuditi mrtve i zato se za Isusa smrt ne razlikuje od sna. Znamo da je rekao i za Lazara: „Lazar, prijatelj naš spava, no idem probuditi ga“ (Iv 11,11).
Stvari i događaji sasvim različito izgledaju iz čovjekova iskustva i iz Božje perspektive. Ako gledamo Božjim pogledom, odnosno pogledom vjere stvarnost će nam biti jasnija. Vjera izoštrava stvarnost. Budimo ljudi puni vjere poput Jaira i žene koja je ozdravila po svojoj vjeri. Na koljenima, u molitvi pred Isusom, nema te situacije koja ne može biti promijenjena. Poštovani slušatelju, u svom svakodnevnom životu pozvani smo potpuno osloniti svoj život na Isusa. Tvoja vjera u Isusa može premještati brda. Ako vjeruješ sve je moguće. Promjena u tvome životu i promjena u životima tvojih bližnjih može se dogoditi po tvojoj vjeri. Tvoja vjera u Isusa može spasiti i tebe i tvoga bližnjega. Vjeruj u Isusa i vjeruj Isusu.