SVAKODNEVNO U 7:30 Usvoji Marijine karakteristike!

ČITANJA:

vl. Post 3,9-15.20;

Jdt 13,18bcde.19;

Iv 19,25-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi!

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Zvonimir Pervan:

Poštovane slušateljice i slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Nakon jučerašnje svetkovine Duhova, Crkva nas danas poziva da proslavimo spomendan Blažene Djevice Marije, Majke Crkve. Papa Franjo proglasio je ovaj spomendan obveznim za cijelu Crkvu rimskog obreda upravo na 160. obljetnicu prvog ukazanja Djevice Marije u Lurdu. Od tada se ovaj blagdan redovito slavi u ponedjeljak nakon Duhova. Crkva nas na taj način želi uputiti na razmatranje važnosti otajstva duhovnog majčinstva Marije koja od iščekivanja Duha Svetoga sve do Pedesetnice nikada nije prestala brinuti kao majka za Crkvu hodočasnicu. Marija u isto vrijeme majka Krista, Sina Božjega i majka svih nas, udova Njegova mističnog tijela – Crkve.

O tome nam govori i današnji evanđeoski ulomak iz 19. poglavlja Ivanovog evanđelja. Pođimo zajedno pod Isusov križ. Naime, Isus je raspet na križu, a uz njegov križ stajale su njegova majka Blažena Djevica Marija, njezina sestra Marija Kleofina i Isusova učenica Marija Magdalena. Tri žene te s njima i Isusov ljubljeni učenik, a predaja nam govori da je to upravo apostol Ivan. U tim strašnim trenucima Isus ne kuka, ne žali se, ne traži sažaljenje. Ne očajava! Umjesto toga, On misli na druge – na svoju Majku i na učenika. Nije dopustio da ga muka i raspeće nagnaju na samosažaljenje, već i tada misli na one koje mu je Otac povjerio. I tada izgovara prekrasne riječi koje nam prodiru u srce: „Ženo, evo ti sina“ i „Evo ti majke“.

Time Majku povjerava učeniku, a učenika Majci. U tom trenutku Marija postaje Majka Crkve, Majka svih vjernika. Isus vidi da je njegovoj Majci teško jer ostaje bez ljubljenog sina, ali On je tješi upućujući je da svoje majčinstvo pokaže njegovom apostolu, prijatelju i učeniku govoreći joj: „Evo ti sina“. Kao da joj želi reći: Majko kao što si se brinula za mene brini i za njega. Kao što si brinula za mene brini za sve ljude, za sve moje učenike i apostole, za sve kršćane, za cijelu Crkvu.

Isus brine za svoga ljubljenog učenika i njemu, koji predstavlja sve nas Isusove učenike, poručuje: „Evo ti majke“. Darovati nekome majku znači istinski ga voljeti, jer majka je najdragocjenije blago u našem životu. Ona nas je nosila pod srcem i cijeloga života nosi nas u srcu. Prije smrti ljudi ostavljaju oporuke, ostavljajući svoja dobra djeci i potomcima. U Isusovoj „oporuci“ je Marija, njegova Majka. Ona je ono najvrijednije, baština i blago koje „ni moljac ni rđa ne nagrizaju“. Marija ostaje s Crkvom do kraja – do uskrsnuća, do uzašašća, do Duhova i dalje… Jer po njoj Bog i danas djeluje i proslavlja se. Ovaj Isusov čin s križa ima barem dvostruko značenje.

Prvo, nije slučajno da se ovo događa upravo pod križem. Isus nas potiče na darivanje do kraja. Poziva nas da brinemo jedni za druge, da svoje bližnje nosimo u srcu i da ih nikada ne ostavljamo, čak ni onda kada nam je najteže. U patnji se lako zatvoriti u sebe, ali Isus pokazuje drukčiji put – da naša bol postane mjesto susreta s Bogom i bližnjima, mjesto suosjećanja i ljubavi. Križ, koji je dotad bio znak patnje i prokletstva, u Isusu postaje znak nade.

I drugo, Isus nas upućuje da se stavimo pod Marijinu zaštitu. Daje nam Majku, da nas prati, da nas uči i vodi. Pozvani smo hoditi s njom, tražiti njezin zagovor, učiti od njezine vjere, strpljivosti i snage. Crkva je pozvana, poput Marije, biti Majka. To znači usvojiti Marijine karakteristike: biti učenica i majka koja ne napušta Isusa, biti majka koja ima otvoreno srce i prihvaća djecu koju joj Bog daruje, biti majka koja umije stajati pod križem svoje djece, brinuti se za njih i hoditi s njima. Zar Crkva ne bi trebala imati širom otvorena vrata onima koji joj kucaju? Zar Crkva ne bi trebala biti Majka koja se raduje s radosnima, plače sa zaplakanima i koja je uvijek i svima blizu, a posebno onima koji trpe i koji su na križu? A Crkva nije nešto apstraktno! Crkva – to smo mi kršćani, svaki od nas Isusovih učenika. Molimo da i mi postanemo poput Marije – vjerni Bogu, bliski ljudima, uvijek na raspolaganju za služenje. Neka nas Marija vodi Kristu i neka nam pomogne da Crkva, po nama, bude ono što je pozvana biti – majka koja rađa, grli, nosi i tješi.