SVAKODNEVNO U 7:30 Dvije vrste bremena

ČITANJA:

vl: 1Iv 1,5 – 2,2;

Ps 103,1-4.8-9.13-14.17-18a;

Mt 11,25-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Branimir Budinski:

Poštovani slušatelji, u evanđelju smo čuli što kaže Isus: Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. S jedne strane Bog dolazi k tebi, a s druge strane tebi kaže: Dođi, dođite. To su ta dva hoda, Božji i tvoj, koji se trebaju susresti. No, da bi se Bog koji dolazi u tvoj život i tvoj hod susreli, u evanđelju ti se daje jedna važna UPUTA, kako ti trebaš hodati prema Bogu koji u tvoj život dolazi neinvazivno, krotko.

S jedne strane imamo Božju malenost koja dolazi k nama, a s druge strane ne smije postojati tvoja veličina, ne smije postojati tvoj ego, nego s druge strane mora stajati tvoj umor i tvoje opterećenje, tvoja malenost.

Dragi prijatelji, nema ljepšeg u našem životu od naše malenosti, vjerujte mi, nema ljepšeg. Svi bismo mi htjeli biti netko, htjeli bismo si pribaviti ime, kupiti ga. Svi bismo htjeli nekoga ili nešto posjedovati, imati, znati. Generacija u kojoj živimo kćer je racionalizma, kćer naše inteligencije, sve moramo razumjeti, raspitati se o svemu, imati informaciju, gdje se natječemo tko će bolje hendlati stvari. No, zato i jesmo nesretni jer te taj stav vodi u samoću, a Isus kaže upravo nešto oprečno tome: Nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Postoje stvari koje ne možeš obuhvatiti ovime ovdje (pokazujem na glavu). BIT DUHOVNOG ŽIVOTA je upravo u našoj malenosti, poniznosti, krotkosti, što je preduvjet da primiš ono što je važno za tebe, što samo Otac nebeski i Sin znaju i mogu ti objaviti. To ne možeš saznati s Portala, na internetu, na kavama..

I kaže dalje: Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako. Da bi ti imao istinski odnos s Bogom kao onim koji je malen i krotak, koji ulazi u tvoj život kao ponizan, ne kao kradljivac, ti trebaš biti malen. A što tebi pomaže da budeš malen?

Dragi prijatelji, ako ovdje imamo jaram koji je sladak i breme koje je lako, to znači da postoji neki jaram koji nije sladak, nego gorak i breme koje nije lako, nego teško. Koji je to jaram, koje je to breme? To su naši grijesi, naši padovi, koji nas opterećuju, koji su preteški za nas, koji neizdrživo žuljaju, bole jer u jednom otvoru si ti, a kraj tebe, u drugom otvoru, tvoj prijatelj, supružnik, kćer…svatko bi svojim smjerom i to boli, kao da ne ideš naprijed. I što bliže Bogu idemo, to taj jaram postaje teži. Koje je onda breme lako? To su ti isti grijesi koji postaju ljubljeni.

Znate li tko ima lako breme? Lako breme ima Petar, koji je izdao Isusa, i kojemu je oprošteno; David, koji je učinio preljub i ubio, i oprošteno mu je; Savao koljač i ubojica, kojemu je oprošteno i koji je dobio povjerenje, poslanje od Boga i postao Pavao. Tog bremena su se oni sjećali cijeli svoj život i rado su se toga sjećali i to breme ih nije pratilo kao osjećaj krivnje, kao teret.

Znaj da postoje samo dvije vrste bremena u tvom životu. Postoje tvoji grijesi koje nosiš sam, nosiš sama, pravda koju ostvaruješ svojim snagama, odgoj tvoje djece, odnos s mužem koji ostvaruješ svojim vještinama, što sve ranjava tvoj ego jer, eto, nisi savršen, nisi savršena. Postoje grijesi, slabosti, padovi koji te umaraju zato jer nisi onakav kakav bi htio biti, a onda ti isti grijesi mogu postati slatko breme u onome trenutku kada dođeš pred Boga i osjetiš da te ne odbacuje, nego da te prima, da te ljubi onakvog kakav jest.

Time ne želim reći da trebam pustiti uzde i griješiti, raditi što hoću. Ne, jer grijeh je smrt i trebamo se čuvati od svakog grijeha kojim nanosimo bol sebi i drugima te našem odnosu s Bogom. No, isto tako je činjenica, da kad dolaziš k Bogu, ne možeš dolaziti s rukama koje su pune i s rukama koje su čiste, kad nisu. A On ti niti ne postavlja taj uvjet, nego ti kaže da dođeš takav kakav jesi, poput Petra, i tad ispovijedamo svoje grijehe njemu ne kao one koji su povrijedili naš ego, naš ponos, naša zalaganja i napore, nego ih počneš ispovijedati kao one koji su povrijedili Njega, tvoj odnos s Njime.