PROMIŠLJANJE Papa milosrđa

„Božje je milosrđe naše oslobođenje i naša sreća. Živimo od milosrđa i ne smijemo si dopustiti da budemo bez milosrđa; ono je zrak koji udišemo. Presiromašni smo da bismo postavljali uvjete, trebamo praštati, jer je i nama potreban oprost.“ Ako postoji jedna poruka koja je više od bilo koje druge obilježila pontifikat pape Franje i koja će zauvijek ostati aktualna, onda je to poruka milosrđa. Jutros nas je iznenada napustio Sveti Otac nakon što je na jučerašnju Nedjelju uskrsnuća Gospodinova sa središnje lože Bazilike svetog Petra dao svoj posljednji blagoslov Urbi et Orbi, te posljednji put prošao kroz mnoštvo da sve blagoslovi i pozdravi.

Prvi argentinski papa u povijesti Crkve tijekom svog pontifikata se osvrnuo na mnoga pitanja, a posebnu na pozornost prema siromašnima, na bratstvo, na brigu za naš zajednički dom, te na čvrsto i bezuvjetno protivljenje ratu. Ali srž njegove poruke, koja je zasigurno imala najveći utjecaj, jest evanđeoski poziv na milosrđe, na tu Božju blizinu i nježnost prema onima koji se priznaju potrebnima njegove pomoći. To je milosrđe kao zrak koji udišemo, odnosno ono što nam je najpotrebnije, bez čega bi bilo nemoguće živjeti.

Ta je poruka, središte kršćanstva, obilježila cijeli pontifikat Jorgea Marie Bergoglia. Otkako je 17. ožujka 2013. predvodio prvu molitvu Anđeoskoga pozdravljenja s prozora papinskog stana u kojem nikada nije stanovao, papa Franjo je govorio o važnosti milosrđa, podsjećajući na riječi koje mu je uputila jedna starija gospođa koja se došla ispovjediti k njemu kada je tek postao pomoćni biskup Buenos Airesa: “Gospodin sve oprašta… Da Gospodin ne oprašta sve, svijet ne bi postojao.”

Papa, koji je došao izdaleka, nije unio promjene u učenje koje već dvije tisuće godina postoji u staroj kršćanskoj tradiciji, ali je, vrativši na novi način milosrđe u središte svog nauka, promijenio percepciju koju su mnogi imali o Crkvi. Tako je posvjedočio majčinsko lice Crkve koja se saginje prema onima koji su ranjeni, a posebno grijehom. To je Crkva koja čini prvi korak prema grješniku, kao što je to Isus učinio u Jerihonu pozvavši se u dom neuglednog i omraženog Zakeja, bez pitanja i preduvjeta. Zakej se prepoznao grešnikom jer je po prvi puta osjetio da ga netko gleda i voli takvoga kakav je, pronašavši u pogledu Nazarećanina poziv na obraćenje.

Prije dvije tisuće godina mnogi ljudi su se sablaznili kada su vidjeli Učitelja kako ulazi u kuću jerihonskog carinika. Posljednjih godina mnogi su se ljudi sablaznili zbog gesti prihvaćanja i bliskosti koje je argentinski Papa činio prema svim ljudima, a posebno prema neuglednima i grešnicima. U svojoj prvoj propovijedi na misi s narodom, u crkvi svete Ane u Vatikanu, papa Franjo je rekao: “Koliko bi nas možda zaslužilo osudu! I bila bi i ispravna. Ali On oprašta! Kako? Milosrđem koje ne briše grijeh: briše ga samo Božje oproštenje, a milosrđe ga nadilazi. To je poput neba: gledamo nebo, vidimo toliko zvijezda, ali kad sunce ujutro iziđe, zvijezde se ne vide zbog toliko svjetla. Takvo je i Božje milosrđe: veliko svjetlo ljubavi i nježnosti, jer Bog ne oprašta naredbom, nego milovanjem.”

Tijekom svih godina svoga pontifikata, 266. po redu Petrov nasljednik pokazao je lice Crkve koja je bliska, koja je sposobna svjedočiti nježnost i suosjećanje, prihvatiti i zagrliti svakoga, čak i pod cijenu rizika i ne mareći o reakcijama onih koji misle da ispravno razmišljaju. Papa Franjo je u svojoj apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium napisao: “Više volim Crkvu koja je ranjena i prljava jer je izašla van na ulice nego Crkvu koja je bolesna zbog zatvaranja i udobnosti jer se drži vlastitih sigurnosti.” To je Crkva koja se ne pouzdaje u ljudske sposobnosti, u protagonizam influensera koji upućuju samo na same sebe i na strategije vjerskog marketinga, nego Crkva koja želi vidljivo obznaniti milosrdno lice Onoga koji ju je utemeljio i koji joj, unatoč svemu, daje život već dvije tisuće godina.

To lice i taj zagrljaj mnogi su prepoznali u rimskom biskupu koji je došao iz Argentine, koji je svoj pontifikat započeo molitvom za migrante koji su stradali u moru na Lampedusi, a završio ga nepokretan u invalidskim kolicima, svjedočeći svijetu do posljednjeg daha milosrdni zagrljaj Boga koji je blizak i vjeran u ljubavi prema svim svojim stvorenjima.