NEDJELJOM U 16:30 Poruka Uskrsa - život ne završava smrću!

Čitanja:

Dj 10,34a.37-43;

Ps 118,1-2.16-17.22-23;

Kol 3,1-4 (ili: 1Kor 5,6b-8);

Iv 20,1-9

Tekst evanđelja:

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec:

Nakon osude, mučenja, smrti na križu i polaganja u grob, stiglo je uskrsno jutro. Prema izvješću evanđelista Ivana, na Isusov su grob stigli redom: Marija Magdalena, zatim apostol Petar i potom ljubljeni učenik Ivan. Marija je tužna jer misli da je netko ukrao Isusovo tijelo, Petar poput detektiva pažljivo proučava grob, Isusove povoje i sve što se može naći. No Ivan se ne zamara detaljima, on gleda očima vjere i počinje vjerovati u čudo Uskrsnuća. To je ono što je naš poziv – gledati očima vjere.

Prazan Isusov grob za neke je znak da je netko poskrivećki odnio Isusovo tijelo, ima takvih i danas. Za druge, prazan grob je čudna situacija i zagonetka bez rješenja. Za treće, prazan grob je čudesan dokaz da je Isus zaista uskrsnuo. Nije ukraden, nije nestao, već je ustao od mrtvih. Zanimljivo je da nam Crkva na Uskrs ne da vidjeti Isusa niti mrtvoga niti živoga, već nas stavlja pred prazan grob.

Svatko od nas ima nekoga dragoga od koga se je morao oprostiti, nekoga bližnjega tko je preminuo i čije je mrtvo tijelo ili zemne ostatke sahranio u grob. Ako se radi o osobi s kojom smo dijelili život, osjećamo da oni i dalje duhovno žive. Možemo si u mislima dočarati njihovo živo lice, možemo osjetiti toplinu njihovog zagrljaja koji su nam dijelili, možemo ih čuti kako nam i dalje govore, možemo koristiti njihovu materijalnu i duhovnu baštinu.

Na Uskrs stojimo pred tajnom života koji je jači od smrti. Život ne završava smrću – to je važna poruka Kristova uskrsnuća. I kao što naši dragi pokojnici i dalje žive u našim srcima, i u svojim djelima, tako i Isus Krist kojemu smo povjerovali, ostaje trajno s nama. Svi pokojnici prenijeli su dio svoga života na nas koji smo ih poznavali, a Isus Krist po svojoj je smrti i uskrsnuću prenio svoj život na sve koji u njega vjeruju.

Mi primamo Isusov život kao djeca Božja, i u toj isto vjeri umiremo s Isusom. On je umro za nas i mi umiremo s njime. Bez stvarnosti uskrsnuća, to bi bilo to. Živjeli bismo i umrli zajedno. No, u snazi uskrsnuća Krist Gospodin može i dalje živjeti u nama, a mi u njemu, pobjeđujući tako svaku smrt.

Braćo i sestre, slaveći danas Isusovo uskrsnuće i mi se obnavljamo u nadi života koji ne prestaje smrću. Prazan Isusov grob je naše opravdanje da ne očajavamo zbog kratkotrajnosti zemaljskoga života, da ne trošimo svoje snage na isprazne i propadljive stvari nego da računamo s božanskim vječnim životom koji primamo u Kristu Gospodinu.

Želim da i ove misli pomognu u našem vježbanju gledanja stvarnosti očima vjere jer to je prava stvarnost. Tri su osobe bile na grobu, gledale isti prizor, ali su stigle do različitih zaključaka. Marija Magdalena je mislila da je netko napravio neumjesnu šalu i ukrao Isusovo mrtvo tijelo, Petar je bio u nedoumici tražeći neko logično objašnjenje, a Ivan je povjerovao.

Mi kršćani ne smijemo nikad reći da smo sami, jer ako je Isus doista uskrsnuo, onda je on uvijek s nama. Ne možemo sasvim razumjeti i znati što se događa nakon smrti, ali vjerujemo i svjedočimo: Isus Krist uskrsli je s nama, sve dane, do svršetka svijeta, a mi s njim ostajemo i nakon ovoga svijeta. Amen.