SVAKODNEVNO U 7:30 Otajstvo Božje smrti i boravka u grobu

Čitanja:

Izl 14,15 – 15,1a;

Otp. pj. Izl 15,1-6.17-18;

Rim 6,3-11;

Lk 24,1-12

Iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima:

Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec:

Što je ovo danas? Tim pitanjem počinje čitanje iz Drevne homilije na Veliku i svetu subotu koja se čita kod današnje molitve službe časoslova.

Tekst čitanja nastavlja: „Velika je tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost jer Kralj spava. Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje. Svakako je htio posjetiti one koji su živjeli u tami i smrtnoj sjeni. Sigurno je Bog i njegov Sin htio osloboditi zarobljenog Adama i s njim zarobljenu Evu.“

Današnji dan Velike subote postavlja pred nas otajstvo Božje smrti i boravka u grobu. Isus Krist je Sin Božji, ali i pravi čovjek; i kao čovjek je mogao umrijeti, a kao Bog koji uvijek živi, mogao je oživjeti one koji su u grobovima. Mi se pitamo kako je moguće da Bog leži mrtav u grobu, ali nalazimo odgovor da on nije bio podložan smrti. Svojom smrću on je uništio smrt, stigao je u to skriveno mjesto gdje duše počivaju nakon zemaljskog života i pozvao vjerne mrtve u novi život.

Isus je nastavio propovijedati, ne više u svijetu među živima već u grobovima – posjetio je prvoga čovjeka Adama, potom Abrahama, Mojsija, proroke i mnoge druge podižući ih iz mraka smrti u svjetlo uskrsnoga života. S druge strane, Isusovi učenici i prijatelji, ljudi koji su ga voljeli, nakon njegove smrti i ukopa, bili su ispunjeni velikom tugom i nevjericom. Njima se činilo da je Isusova smrt bila poraz, a zapravo upravo tu on ispunja svoju misiju, donoseći božanski život mrtvima. Velika subota nam je podsjetnik da ljudske tragedije imaju i skrivenu istinu, da Bog djeluje u našim životima i onda kada se čini da je svaka nada nestala.

Mi ljudi moramo ušutjeti da bi Bog progovorio. Crkva je na današnji dan također obavijena šutnjom. Crkve su otvorene, ali u njima se ne slavi misa, nema nikakvih obreda, sve je ogoljeno i prazno, osim mjesta uređenog za Božji grob na koji vjernici mogu doći i tiho moliti. Tek navečer, zapaliti ćemo uskrsnu svijeću i preko nje polako paliti naše svijeće budeći iznova našu vjeru i radost u Krista Gospodina, pobjednika nad smrću i svakim zlom.

Apostol Pavao danas tumači: „Kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.“ Ne govori o uskrsnuću na kraju života, već o uskrsnuću danas, u sadašnjosti i poziva nas: ustanite, probudite se, iziđite u život koji vam Bog daje! Nemojte se skrivati u tami, zlu, sebičnosti, mržnji, požudama svijeta, virtualnoj stvarnosti!

Što nam dakle daje Uskrs? Daje nam život. To je nešto što čovjek ne može sam sebi dati ni kupiti. Kao što se nitko nije sam rodio, ne može sam niti uskrsnuti. Radosna vijest Uskrsa pokazuje nam da živimo od Božje milosti i da smo u Kristovu uskrsnuću već suuskrsli na život milosti.

„Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!“ Nadnaravno uskrsnuće Isusa Krista od mrtvih pretače se u naše svakodnevne živote i to svakog jutra kad se budimo i izvršimo dužnosti koje su nam povjerene. Izmiriti se s bratom i oprostiti neprijatelju, to je uskrsnuće. Zaljubiti se u svoju ženu, diviti joj se i žudjeti za njom i nakon 30 godina braka, to je uskrsnuće. Doživljaj Uskrsa je i osjetiti slast uskrsnog doručka nakon korizmenog posta. Pa i sunce koje se pojavi nakon kiše i oblaka, i proljeće koje stiže nakon zime, i to je uskrsnuće koje se događa u našoj svakodnevnici. Uskrsni život možemo prepoznati u svakom dahu života, u svakom djelu dobrote i ljubavi. Uskrsnuće je razlog naše vjere u život vječni u nebu, no isto tako, ono je i razlog našem prihvaćanju života na ovoj zemlji.