SVAKODNEVNO U 7:30 Gospodinova ljubav ljubi do kraja

Čitanja:

Izl 12,1-8.11-14;

Ps 116,12-13.15.16b-18;

1Kor 11,23-26;

Iv 13,1-15

Tekst evanđelja:

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«

Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«

Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec:

Misa koju Crkva slavi uvečer Velikog četvrtka ima naziv „Misa Večere Gospodnje“ jer se u njoj spominjemo Isusove posljednje večere i ustanovljenja sakramenta Euharistije. Isus se je okupio sa svojim učenicima u dvorani za proslavu blagdana Pashe. Prije večere je učenicima oprao noge, zatim je kod stola uzeo kruh i vino, blagoslovio ih i rekao: „Ovo je tijelo moje – za vas. Ova čaša (vina) novi je Savez u mojoj krvi.“ Potom je uslijedilo njegovo uhićenje, osuda, muka, smrt i ukop.

Dvije stvari želim iz ovoga istaknuti. Prvo je Isusova žarka želja da blaguje Pashu sa svojim prijateljima, a drugo je povezanost ovoga dana s Vazmenim otajstvom njegove smrti na križu i uskrsnuća.

Pasha je glavni židovski blagdan koji označava izbavljenje Izraelskog naroda iz Egipatskog ropstva. Isto sada čini Isus Krist izbavljajući cijelo čovječanstvo iz ropstva grijeha i smrti. On Pashu pretvara u Euharistiju. U židovskoj Pashi izginuli su prvorođenci u Egiptu što je Izraelcima omogućilo izlazak u slobodu, a u Isusovoj Euharistiji on sam umire da bi nas oslobodio grijeha. I dok je Izraelcima kod prve Pashe zaštitu pružala krv jaganjca kojom su poškropili dovratnike vrata, nama kršćanima zaštitu pruža Kristova krv prolivena na Križu, a darovana po svetoj pričesti u Euharistiji.

Posljednja večera nije bila samo zadnji trenutak objeda i druženja Isusa s njegovim najbližim prijateljima nego je ona već unaprijed blagdan smrti i uskrsnuća Gospodinova. Tu Isus još ne umire, ali već se predaje apostolima pod prilikama kruha i vina. I tako se u njegovoj želji da blaguje Pashu izražava Božja želju da sve ljude okupi na vječnoj gozbi. Slavlje Pashe na posljednjoj večeri prije Isusove muke najavljuje i, rekao bih čak, omogućuje novo slavlje za nebeskim stolom nakon Kristova uskrsnuća.

I Isusov prinos kruha i vina kao svojega tijela i krvi, i njegovo pranje nogu učenicima i njegova žrtva na križu, povezani su i nadopunjuju se. Zapravo to su tri stupnja istog otajstva Gospodinove ljubavi koja ljubi do kraja.

Evanđelist Luka opisuje da je Isus svom dušom čeznuo blagovati s učenicima Pashu. Njegova čežnja je ustvari ljubav. To još jasnije kod Ivanovog evanđelja koje danas slušamo, a koje počinje rečenicom: „Isus… je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.“

Tu potpunu, krajnju ljubav on pokazuje i čini vidljivom na tri načina. Kada pere noge učenicima on uzima posao sluge i pokazuje da ljubiti nekoga do kraja, znači služiti mu. Kada blagoslivlja i dijeli kruh i kalež s vinom on se poistovjećuje s hranom koju blagujemo i pokazuje da istinski ljubiti znači hraniti. I konačno, kada predaje svoj život na križu prihvaćajući kaznu za zločince očituje kako prava ljubav trpi i daje čitavoga sebe onima koje ljubimo.

Evo braćo i sestre, kako Gospodin žudi za nama, postaje naš sluga, postaje kruh i vino za hranu, postaje žrtveni jaganjac za naše grijehe. Neka nam današnje slavlje Večere Gospodnje pomogne da sve svjesniji veličine Božje ljubavi i milosti koju nam želi dati i mi pripremamo svoja srca za dostojno i blagoslovljeno slavlje Euharistije.