SVAKODNEVNO U 7:30 Sv. Josip – primjer životnoga hoda s Bogom

Čitanja:

2Sam 7,4-5a.12-14a.16;

Ps 89,2-5.27.29;

Rim 4,13.16-18.22;

Mt 1,16.18-21.24a

Tekst evanđelja:

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Nikola Jurišić:

Lik sv. Josipa u Crkvi sjaji već stoljećima kao primjer odane poslušnosti Bogu kroz šutnju i prihvaćanje Božje volje. O njemu sami evanđeoski tekstovi ne donose skoro ništa. Nemamo nijednu njegovu riječ zapisanu. Imamo tek nekoliko snova i Josipovu poslušnost nakon toga. Josip ne postavlja nijedno pitanje, ne traži pravdu za sebe iako na to ima pravo. Josip, pravedan, Mariju nije htio izvrgnuti sramotu. Zbog nerazumijevanja onoga što se događa, odabire da je potajice napusti i tako spasi njen život. Kako bi netko mogao i razumjeti ono što se dogodilo s Marijom bez da je bio s njom u trenutku dolaska anđela? Sve da mu je Marija rekla sve od riječi do riječi, teško je prihvatiti i razumjeti sve što se dogodilo.

Nakon što je čuo samo tri rečenice u neobjašnjivom snu, Josip mijenja svoju odluku da napusti svoju ženu i Dijete koje nosi. Ta se odluka nije promijenila jer je razumio što se dogodilo, nego zato što je Nebo to od njega tražilo. Sada je bar mogao razumjeti Mariju u tome da nebo čini nešto veliko.

Slika je to tvog i mog života. Poslušnom vjerom činiti ono što Bog traži od nas bez pokušaja razumijevanja svega što moramo učiniti, bez postavljanja pitanja kako ili zašto. Da saznam što Bog traži od mene, vjerujem da bi mi dostatan razlog za učiniti to bio upravo to da to Bog želi. Nikada ni od koga nije tražio nešto što je za njega nemoguće, a i unaprijed nam je dao sve što je potrebno da izvršimo ono zbog čega smo poslani. Zato nije uvijek pošteno Bogu postavljati pitanja, tražiti objašnjenja i potvrde. Tu na scenu stupa naša vjera koja sigurnim korakom stupa onim putem kojeg ne poznaje. Josipa je ta vjera odvela na put od Nazareta, preko Betlehema i Jeruzalema do Egipta. Vjerojatno taj put nikada nije bio njegova želja. Bog ga je htio na tim stazama i to je bio dovoljno dobar razlog za ići tim putem.

Koliko nas traži od Boga uvijek neke dokaze i potvrde da nešto učinimo, da se odvažimo krenuti na avanturu životnog hoda vjere u Gospodina? Primjera u Bibliji je previše da bih sada sve nabrajao. Ipak, od Abrahama pa dalje, svaki je od njih, bez prethodnog razmišljanja što će biti s njima i njihovim životom, krenuo na tu avanturu hoda s Bogom. Što tebi danas nedostaje da bi se odvažio za takav put? Svakako će Bog providjeti sve. Kreni na put pun vjere i povjerenja u Njega. Hrabro samo!