SVAKODNEVNO U 7:30 Učimo od Boga praštati

Čitanja:

Dn 9,4b-10;

Ps 79,8-9.11.13;

Lk 6,36-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.

Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite, i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Nikola Jurišić:

Isusov dolazak na ovaj svijet imao je samo jednu misiju: pokazati nam put za ulazak u Kraljevstvo Božje. Primjerom i riječima odgaja novi narod za ono što do tada nije bilo lako razumljivo. Puno toga nam ne donosi kao moguće opcije, nego kroz imperative. Tako je i kada se radi o milosrđu. Nije nam ga predložio kao jednu od opcija, nego nam jasno kaže da budemo milosrdni. I ne stavlja kraj tu, nego nam daje i mjeru: budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.

Biti milosrdan znači da druge ne sudimo. Teško nam se tome nekada oprijeti jer je lakše u drugoga pokazati prstom, čak i onda kada ne znamo svu istinu, nego priznati nešto o sebi samome. Na osnovu nečega što smo čuli o nekome donosimo sud i samim time slijede odluke da s tom osobom više nećemo imati ništa zajedničko, prestaje prijateljstvo i slično. Olako se upuštamo biti sucem i kada se radi o nama samima. Ima ljudi koje opterećena savjest toliko optužuje da su spremni suditi sebi samima zbog onoga što su učinili. Na to nismo pozvani. Ne sudimo ni sebi ni drugima. Bog je jedini koji ima pravo suditi bilo kome i sudit će nas na kraju našega života. Do tada nam pruža svoje milosrđe koje nema granica.

Druga stvarnost koja u sebi krije milosrđe jest praštanje. Tu smo tako spori. Lako ćemo i brzo nekome nešto zamjeriti, bilo to nešto sasvim jednostavno ili nešto krupno. Toliko nam se to podvuče pod kožu da nam zapriječi put do praštanja, nekada čak urodi i mržnjom. Složit ćemo se, ipak, da nam svima Bog ipak jednako prašta što god mi učinili prema Njemu. Dovoljno je u ispovjedaonici izreći grijehe za koje se kajemo i sve je riješeno. Nekada se ne mogu načuditi da postoje ljudi koji misle da je njihov oprost veći ili važniji od Božjega da ga nekome mogu uskratiti jer ga nisu zaslužili, prema njihovu sudu. Učimo od Oca praštati. Sve. Bez zadržavanja. S puno ljubavi. Svakodnevne nove prilike, makar se ista stvar ponovila bezbroj puta. Ne izgovaramo li mjeru praštanja svaki put kada molimo Očenaš kada kažemo: otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim? Ipak, teško nam se toga pridržavati.

Sljedeća kategorija milosrđa jest davanje drugom. Kome i koliko dajem. Ako dajemo onome koji nam može uzvratiti, onda nismo učinili milosrđe, nego tek davanje onome koji nam ne može uzvratiti podrazumijeva milosrđe. I koliko smo dali na takav način, koju smo mjeru tada imali, vratit će nam se pred vratima Kraljevstva Božjega.

Puno toga od nas traži milosrđe, ali nam isto tako puno obećava zauzvrat. Svojim snagama to teško možemo ostvariti. Zato se oslonimo na Božju snagu u nama darovanu nam preko sakramenata i postanimo što vjernija slika Očeva po primjeru Isusa Krista.