SVAKODNEVNO U 7:30 Korizmeni poziv na susret s Bogom

Čitanja:

Iz 58,9b-14;

Ps 86,1-6;

Lk 5,27-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Iziđe Isus i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!« On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njim bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?« Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. dr. Krunoslav Novak:

Poštovani slušatelji, draga braćo i sestre.

Današnje Evanđelje donosi nam prizor koji se može usporediti s dobrim pastirom koji kreće u potragu za izgubljenom ovcom. Isus kreće u potragu za carinikom Levijem i poziva ga: „Pođi za mnom!“ Levi se odazvao i u svojoj kući priredio veliku gozbu, a tu su bili carinici i drugi ljudi, sve odreda oni su bili javni grješnici i u čijem društvu nije bilo preporučljivo boraviti. Isus odlazi na gozbu, ne samo da bi susreo sve te grješnike, već i blaguje s njima. Takvim postupkom ne ostavlja ravnodušnima sve one koji s tim ljudima ne žele imati ništa. Njegovi suvremenici koji su se smatrali pravednima zapanjeni su tim njegovim postupkom, jer oni ni u snu ne bi sjeli za stol s onima koji su očito izvan Božjeg zakona. Kako biti u blizini onoga koji ne poštuje Zakon, a da time ne pokažu da podržavaju takav način života, ili još više da i sami ne postanu poput tih grješnika. Je li se puno toga promijenilo do današnjeg dana s obzirom na prihvaćanje onih koji su zastranili?

I danas je pred nama izazov da iz našeg života prekrižimo nekoga zbog njegovog načina življenja, grješnosti ili jer smo doživjeli da nas je razočarao i povrijedio. Jednostavno mu ne dopuštamo da nam se približi i sami se njega klonimo, ne pružajući mu novu priliku i ne opraštajući uvredu. Isus prihvaća svakog čovjeka, bio on carinik, grješnik ili učenik koji ga slijedi. Time što je sjeo za stol sa carinicima i grješnicima, Isus nije odobravao njihov neuredan način života. Konačno, Leviju nije rekao: „Idem za tobom,“ već mu je rekao: „Pođi za mnom.“ Kada nas zove da ga slijedimo, to znači puno više od hodanja za njim. To ne znači samo sudjelovati na nedjeljnim i blagdanskim euharistijskim slavljima i na taj način ispuniti Božju zapovijed, već prihvatiti Evanđelje kao program za život. Osim toga, Isusov poziv: „pođi za mnom,“ nije jednokratni poziv, već kontinuirani poziv, mogli bismo reći poziv koji nam svakodnevno upućuje da ga nasljedujemo odrekavši se grijeha i pođemo putem obraćenja, kao što je pozvao carinika Levija. Ako smo iskreni prema sebi, svatko će u svojem životu pronaći nešto na što nije ponosan, nešto što ga udaljava od Boga i čovjeka, grijeh u kojem je zaglavio. Isus nas, radi toga ne osuđuje, već nas poput Levija i drugih sustolnika koje je obraćeni carinik pozvao na gozbu ohrabruje: „Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.“

Isus ne čeka da budemo savršeni da bi nas pozvao da ga slijedimo. Poziva nas dobro znajući da smo jadni grešnici, i vrlo slabi. Naši grijesi nikada neće biti prepreka našem jedinstvu s Bogom, ako prihvaćamo svoju nesavršenost i grešnost, te se ponizno oslanjamo na Božje milosrđe, a ne na vlastitu snagu.

Obraćenje srca u ljubavi i poniznosti za svakoga od nas je korizmeni poziv na susret s našim Spasiteljem, jer smo svi potrebni obraćenja i ozdravljenja. Isus nas milosrdno prihvaća onakvima kakvi jesmo. Takvim istim blagim pogledom milosrđa trebamo gledati na svakog od naše braće i sestara.