NEDJELJOM U 16:30 Poziv na dublje povjerenje i hrabrost

ČITANJA:

Iz 6,1-2a.3-8;

Ps 138,1-5.7c-8;

1Kor 15,1-11;

Lk 5,1-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Riječ Božju tumači vlč. Filip Pranjić:

Dragi brate i draga sestro,

U evanđelju vidimo Isusa kako poziva Petra, Jakova i Ivana na radikalnu promjenu života. Nakon što su cijelu noć ribarili bez uspjeha, Isus im kaže da ponovno bace mreže. Kad su to učinili, mreže su im bile toliko pune da su se skoro počele trgati. Iako su oni ljudi koji su živjeli od svoje svakodnevice, Isus im nudi nešto više. Poziva ih na nešto novo, poziva ih da postanu ribari ljudi. Petar, svjestan svoje nesavršenosti, odmah pada pred Isusa i moli ga da ode, ne zato što ne vjeruje, već suprotno, jer vjeruje, ali je svjestan svoje grešnosti i nedostojnosti. No, Isus ga poziva da ne strahuje jer će od sada loviti ljude, odnosno poziva ga na dublje povjerenje i hrabrost.

I nas danas, evanđelje poziva na preispitivanje našeg svakodnevnog života. Poput ribara iz evanđelja, i mi često radimo teško i marljivo, ali se osjećamo prazno, kao da naši napori nisu donijeli očekivane plodove. Isus nas uči da u našim naporima mora biti prisutna i vjera, da moramo biti spremni poslušati njegov poziv i otvoriti se za novo rješenje. Biti pozvan na “lovljenje ljudi” znači živjeti s ciljem većim od naših osobnih interesa, znači služiti drugima, i to ne samo kroz materijalne darove, već kroz suosjećanje, ljubav i istinsku pažnju prema onima koji su u potrebi.

U današnjem svijetu prepunom buke i nepovjerenja, poziv na duboku, povjerljivu vjeru i ljubav prema Bogu i drugima još je važniji. Pozvani smo, kao i učenici, napustiti onu svakodnevnu rutinu i odgovoriti na poziv, te krenuti novim putem, putem služenja, povjerenja i ljubavi.