SVAKODNEVNO U 7:30 Ne gubi nadu! Vjeruj!

ČITANJA:

Heb 12,1-4;

Ps 22,26b-28.30-32;

Mk 5,21-43

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.

Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmijehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Božju tumači vlč. Filip Pranjić:

Dragi brate i draga sestro,

U današnjem evanđelju nalazimo dva događaja koja se međusobno isprepliću u trenutku velikih kriza, ali i nade. U oba događaja Isus pokazuje svoju moć nad nesigurnošću života, bolesti i smrti, ali i svoju nježnost i suosjećanje.

Prvi događaj govori o Jairu, nadstojniku sinagoge, koji dolazi Isusu u svojoj nevolji jer mu je kćerka teško bolesna. Iako je njegov društveni status značajan, on se ne srami moliti Isusa jer zna da je on jedini koji mu može pomoći. Isus odmah kreće za njim, pokazujući da je tu za sve koji vjeruju. Međutim, dok putuju, dolazi vijest da je djevojčica umrla. Na prvu, ta vijest izgleda kao kraj, kao nesreća koja se ne može promijeniti. No Isus, u svojoj nježnosti smiruje Jaira potičući ga da ne gubi nadu, već da vjeruje.

Drugi događaj govori o ženi koja već dugi niz godina boluje od krvarenja. Ona nema društvenu podršku, niti pravo na pomoć, jer je smatrana nečistom. Ipak, ona dolazi do Isusa, vjerujući da će, ako samo dotakne Njegovu haljinu, biti izliječena. Njezina vjera je snažna, i Isus to prepoznaje te ju liječi.

U oba događaja, vidimo temeljnu poruku, a to je da vjera u Isusa ima moć mijenjati život, da donosi izlječenje, pa čak i u situacijama koje izgledaju beznadno.

Današnje evanđelje nas poziva da budemo poput Jaira i žene, te da ne izgubimo vjeru u trenutcima krize, nego da potražimo Isusa kao izvor nade i izlječenja, čak i u najdubljim trenucima očaja. Naša vjera u Isusa može donijeti izlječenje koje nadilazi i samu tjelesnu bolest, te nas vodi do istinskog, potpunog spasenja.