SVAKODNEVNO U 7:30 Sv. Ivan Krstitelj nadahnuće za autentično življenje

ČITANJA:

Mal 3,1-4.23-24;

Ps 25,4-5ab.8-10.14;

Lk 1,57-66

Tekst evanđelja:

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca — Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa: »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji god su čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu ruka Gospodnja bijaše s njime.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Današnje evanđelje progovara o rođenju sv. Ivana Krstitelja. Ovaj Isusov preteča ima jedinstveno mjesto među svecima. Uz Isusa i Blaženu Djevicu Mariju, jedini je kojemu Crkva slavi rođenje. Datum njegova rođenja, 24. lipnja, neposredno nakon ljetnog solsticija, nosi duboku simboliku. Kako se dani nakon solsticija skraćuju, Ivanove riječi postaju proročke: „On treba da raste, a ja da se umanjujem“ (Iv 3,30).

Ivanov život nas uči važnosti poniznosti i predanja. Njegovo poslanje bilo je usmjereno na pripremu ljudi za dolazak Mesije. Kao Božji glasnik, Ivan je bio most koji je ljude vodio Kristu, a ne sebi. Bio je istinski promicatelj susreta s Bogom – cilj mu je bio dovesti ljude do Boga, a zatim se povući. Ivan je znao tko jest i tko nije, znao je svoje mjesto. Možda bi to od njega trebali naučiti. Jedna od karakteristika osobe koja pronađe svoje poslanje je i to da je zadovoljna svojima mjestom, oslobođena od prvih mjesta jer je našla svoje mjesto služenja, umiranja i proslave Božjeg imena. Zato nema potrebu biti na svim mjestima…

Posebna simbolika Ivanovog identiteta očituje se u trenutku kada mu Zaharija daje ime. Zaharija je u tom trenutku nijem – nijem čovjek imenuje sina koji će postati glasnik Božje riječi. Ovo nije slučajnost; poruka je duboko duhovna. Ivanova snaga i njegov glas ne dolaze iz njegova rodoslovlja, društvenog statusa ili ljudskih očekivanja. Njegov identitet, snaga i poslanje dolaze izravno od Boga.

Kao dijete starijih roditelja, Ivan bi prirodno mogao biti vezan na njihove snove ili ambicije. No, Zaharija i Elizabeta dopuštaju da Bog vodi Ivanov život. Oni ga ne oblikuju prema vlastitim željama, nego ga predaju njegovoj jedinstvenoj Božjoj svrsi. Ovo je pouka za sve roditelje i odgajatelje: oslobađati djecu za originalnost i plodnost života, a ne gušiti ih posesivnošću ili svojim neostvarenim ambicijama.

Ivanov boravak u pustinji donosi još jednu duboku poruku. Pustinja je mjesto susreta s Bogom, prostor u kojem učimo tko jesmo i tko nismo. Ivan tamo otkriva svoj poziv i snagu, priprema se da postane glas onoga koji dolazi. U tišini pustinje pronalazeći jasnoću za svoju misiju, njegov će glas postati medij za Božju Riječ!

Ivanova izjava „Nisam onaj za koga me držite“ odražava njegovu svijest o vlastitom identitetu. On zna tko je pred Bogom, a to mu omogućuje da autentično živi svoje poslanje. Ivanov primjer nas poziva na isto: prepoznati svoje darove, ali i vlastita ograničenja. U svijetu u kojem su identitet i pripadnost često zbunjeni vanjskim etiketama, Ivan nas podsjeća da je naš pravi identitet ukorijenjen u Bogu. Čiji sam ja? Kome pripadam? Ovdje leži snaga mog identiteta, a ne u onome što posjedujem, znam, mogu ili značim na društvenoj ljestvici.

Uloga Ivana kao Isusova preteče nije završila samo s Isusovim dolaskom. Ivanova simbolika poziva nas da budemo preteče Božje ljubavi u svakodnevnom životu. Kao što nas Pavao potiče: „Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!“ (Rim 12,10).

Sveti Ivan Krstitelj ostaje nadahnuće za svakoga tko želi živjeti autentično, svjestan svoje pripadnosti Bogu. On nas uči da prava snaga dolazi iz Božje prisutnosti u našem životu. Neka nas njegov primjer potakne da i sami budemo glasnici Božje milosti i damo svoj glas Bogu!