SVAKODNEVNO U 7:30 Upravimo svoje srce k Bogu!
s. Augustina Barišić
s. Augustina Barišić
ČITANJA:
Pj2,8-14 ili Sef 3,14-18a;
Ps33,2-3.11-12.20-21;
Lk 1, 39-45
Tekst evanđelja:
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« Riječ Gospodnja
Riječ Božju tumači s. Augustina Barišić:
Hvaljen Isus i Marija, poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog Radija.
Dani došašća potiču nas na razmišljanje o prolaznosti vremena. Skoro će Božić pa Nova godina, a pred nama je i vrijeme novih odluka i novih prilika. Dani pred Božić znamo da su dani užurbane pripreme, vrijeme kada jurimo za raznim poslovima; u trgovine, čistimo kuću i pripremamo darove za Božić. Nije li i to dokaz da vrijeme došašća i božićno vrijeme ima svoj smisao u ljudskim radosnim susretima, što znači, mi Boga hvalimo i svjedočimo svojim radostima, svojim susretima, raznoraznim posjetima, pohodima, darivanjem vremena drugima, poput Marije Elizabeti.
Sve rečeno je potrebno i svakome od nas. Posjet, lijepa riječ i poklon roditeljima, obiteljima, zajednicama, našem mjestu, narodu i društvu a ponajviše treba ovome prestrogom, mračnom i smrknutom svijetu. Dakle, više radosti, više ljubavi, više smijeha, naravno, ne namještenih osmijeha ni umjetnih radosti, nego onih radosnih susreta koji dolaze iz zahvalnosti Bogu što postoji moj bližnji, što mi je Bog dao ljubav da mogu razveseliti i uzradovati druge. Sve nam je ovo osobito potrebno u vremenu u kojemu živimo, a posebno u predblagdanskom ozračju koje, kako smo već konstatirali, prolazi u žurbi. Međutim, pred nama je lik Marije, ponizne službenice Gospodnje, koja nam posvješćuje što je u svemu najvažnije. Marija upućuje na Isusa koji dolazi kako bi se susreo sa svakim od nas. Želi i nas svojim primjerom potaknuti da zastanemo u životnom kaosu i upravimo svoje srce k Bogu. Primjerom svog potpunog predanja Bogu pokazuje i nama kako može biti lijep život svakoga od nas.
Ta jednostavna djevojka iz Nazareta prihvaća Božju Riječ i postaje Majkom svih vremena i svih nas. A Luka kao da nam očima vjere opisuje susret Marije i Elizabete, stavlja naglasak na posljedice prihvaćanja Božje riječi u životnim susretima tih dviju žena. Susret dviju nositeljica života postaje izazov svakomu od nas da u njima prepoznamo poticaj vlastitoj vjernosti Božjoj riječi. Marija, svojim pristankom postaje jedinstveni prostor Božje nazočnosti. Marijin pohod Elizabeti ostaje za sva vremena nacrt životnog hoda ljudi koji vjerom pristaju na Božju ponudu, koji Bogu kažu “da” i onda kad izgleda da Božja riječ nema utemeljenja. Tada se, kako vidimo iz Marijina primjera, život pretače u navještaj vjere, ali na način da se čovjek pretvara u biće zauzeto za potrebe drugih ljudi.
I za kraj našeg razmišljanja vjerujmo da prisutni Bog u Marijinu životu a tako i u životu svakog od nas, nosi mir, postojanost u protivštinama i pouzdanje da Bog uvijek vjeran ostaje. I stoga pitajmo se, jesmo li spremni i mi prihvatiti Božju Riječ?