SVAKODNEVNO U 7:30 Isuse, Učitelju, smiluj nam se!
Fra Jure Šarčević
Fra Jure Šarčević
ČITANJA:
Kol 3, 12-17;
Ps 145, 2-11;
Lk 17, 11-19
Tekst evanđelja:
Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«
Riječ Božju tumači fra Jure Šarčević:
Poštovani slušatelji, Hvaljen Isus i Marija!
Na ovu kvatrenu subotu sveto Evanđelje po Luki donosi nam prispodobu o ozdravljenju deset gubavaca. Isus je na putu, ulazi u neko selo koje vodi prema Jeruzalemu. I što se događa? Iznenada pred njega stupa deset gubavaca. Držeći se podalje, kako je tada bilo propisano za okužene ljude, podižu svoj glas da ih Gospodin čuje. »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« [Lk 17, 13]. Traže od njega da vidi njihovo stanje bijede i siromaštva, traže da ih ozdravi!
Bolest gube čovjeka je ne samo fizički izobličila, nego i udaljavala od drugih ljudi. Gubavci su živjeli u getu, zatvoreni, daleko od ljudi. Ova desetorica su smogli snage i obratili Isusu. Njihov vapaj, ne samo da izražava tjelesnu bol, nego pokazuje i ono što je bilo poznato Židovima. Oni su, naime, smatrali da je svako zlo bila Božja kazna i logična posljedica grješnog stanja u kojem su se nalazili.
Isus im međutim pokazuje rješenje i način kako da očiste duh i tijelo. Jednostavno im kaže: „Idite i pokažite se svećenicima“! [Lk 17,14]. Evanđelje sv. Luke kaže da su oni poslušali i na putu su svi bili izliječeni. Ali samo se jedan, i to stranac, Samarijanc, vratio da zahvali Gospodinu, jer je vidio koliko mu je dobra učinio Isus, dok ostalih devet nisu bili zahvalni i nisu se vratili.
Isus, vidjevši taj prizor ljudske (ne)zahvalnosti, obraća se Samarijancu, ozdravljenom od gube i pita: «Nisu li desetorica očišćena? A gdje je ostalih devet? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«[Lk 17, 17-19].
Vidimo dvije važne riječi: Ustani i idi!
Ustani. Ovdje se ne misli samo na činjenicu da čovjek fizički ustane s koljena, na kojima je bio pred Isusom, nego Isus želi da se uspravi i da ga pogleda u oči, da se s njime susretne. I stvarno gubavac odmah ustaje videći dobro što mu se dogodilo, jer je bio s Isusom i sa ostalima koji su otišli bez ikakve zahvalnosti.
U međuvremenu, Isus tom gubavcu govori riječi koje imaju težinu i značenje za njegovu budućnost. Od ozdravljenog gubavca Isus traži da se vrati normalnom svakodnevnom životu, jer je u njemu nastala duboka istina koja se tiče nas smrtnih bića, a to je vjera.
Vjera ima hrabrosti tražiti, vjera ima snagu dobiti, vjera ima moć iscjeljivanja, vjera ima sposobnost povratka života. Onaj Isusov izraz “idi, vjera te tvoja spasila”, upućen jedinom od desetorice ozdravljenih gubavaca koji se vratio zahvaliti Gospodinu, govori mnogo o načinu shvaćanja vjere i kako je zapravo treba živjeti: vjera je priznavanje, vjera je hvala i zahvalnost za sve što nam Bog neprestano daje.
Ozdravljeni gubavac je primjer za to, jer vjerom nije dobio samo ozdravljenje od zaraze tijela, nego prije svega ozdravljenje duha. Neka nam naša mala ili velika vjera pomogne hoditi putem čišćenja ne samo od bolesti tijela, nego prije svega od gube duha i srca, koja je najopasnija i najzaraznija, jer se bez vjere ne može izliječiti.
Gospodine, Isuse, Učitelju, smiluj se i svima nama. Izliječi naše tjelesne rane, očisti gubu grijeha srca i duha i duše, i daj da te i ovoga Božića dočekamo radosna i raspjevana srca! Amen.