SVAKODNEVNO U 7:30 Križ – iskustvo ljubavi

ČITANJA:

Fil 2,12-18;

Ps 27,1.4.13-14;

Lk 14,25-33

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!«

»Tko od vas, nakani graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi, pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti — počeli ismjehivati svi koji to vide: ‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.«

»Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

Riječ Božju tumači s. Gita Klobučar:

Luka pred nas danas stavlja vrlo zahtjevno i izazovno evanđelje. Isus jasno iznosi da slijediti ga nije lako. Biti njegov učenik zahtijeva radikalnu promjenu mentaliteta, odricanje od svega što nas veže za ovaj svijet, spremnost na patnju.

Isusov zahtjev da “mrzimo” svoju obitelj treba shvati kao davanje prednosti nasljedovanju Krista ispred svega i svakoga u našem životu. Glagol ‘mrziti’ zapravo bi bilo bolje prevesti kao dati prednost jer semitski izričaj ne poznaje glagol kojim se izriče preferencija pa zato koristi ovaj jaki izričaj. Ne poziva nas Isus da odbacujemo ljubav prema obitelji i životu. Nego baš suprotno, nasljedujući Isusa više ćemo brinuti na ispravan način za svoj život i bolje ćemo voljeti bližnje jer Njegova ljubav čisti srce od sebičnosti i grijeha i uči nas voljeti u punini.

Postoji još jedan uvjet za njegovo nasljedovanje: nositi svoj križ. To je veliki izazov. Ići za Njim nije samo slijediti Njegove stope, nego živjeti onako kako je On živio. Ne radi se o patnji, nego o životu darovanom, iz ljubavi, za otkupljenje svijeta. Mi smo s Njim u ovoj misiji. Da bismo to učinili, kaže Isus, trebamo pažljivo izračunati hoćemo li to biti spremni sa svom radikalnošću i ustrajnošću.

Inače smo kao kralj koji je izašao u rat, a nije izmjerio snagu neprijatelja. Morat će se predati i pregovarati o miru. Ili kao onaj drugi koji je počeo graditi kulu, a nije izračunao koliko će potrošiti i nije mogao nastaviti. Svi će mu se rugati.

Svatko tko želi slijediti Isusa trebao bi djelovati na isti način: vidjeti kamo Isus ide u mome životu i shvatiti to ozbiljno. U današnje vrijeme teško nam je odrezati, maknuti ono što nas priječi da slijedimo Isusa, zbog čega vjera često postaje sitničava i klimava. Ne mogu slijediti Isusa samo do određene mjere. Ne ide tako, kaže Isus: “Ne možeš biti moj učenik”

Biti Isusov učenik znači ići za njim u novi život i prihvatiti preokret koji On želi napraviti u nama, od naše navezanosti za ljude, do pristanka na sudjelovanje u njegovu križu i napuštanja svega. Nasljedovanje Isusa podrazumijeva odricanje od navezanost na naše ideje i samovolju, idole i projekte. Mnogo puta mi svojim ustima ispovijedamo da vjerujemo u Isusa i da ga želimo slijediti, međutim, ne računamo da to podrazumijeva vođenje rata protiv našeg tijela, navika, ideja, svjetonazora. Naš se izbor biti kršćanin temelji na življenju evanđeoske poruke ljubavi. Tko god voli, slobodan je od uvjeta, od okolnosti, od ljudi. On ljubi, jer ljubi Isusovom ljubavlju.

Križ je rezultat našeg iskustva ljubavi, jer ljubav nam donosi posljedice. Nije lako voljeti, niti je lako preuzeti terete koje nam ljubav nudi. Sjesti “izračunati troškove” znači prepustiti se djelovanju Duha Svetoga koji nam omogućuje da ostavimo sve i slijedimo Isusa Krista kao njegovi učenici. Stoga, kada nam Isus kaže “ako tko dođe k meni”, On nam želi reći, ako “želiš ići za mnom moraš živjeti zakon ljubavi; morat ćeš voljeti kao što ja volim; živjeti kako ja živim; patiti kao što ja patim; misliti kao što ja mislim.” Najveće odricanje mora biti od našeg načina gledanja na stvari, prosuđivanja i suočavanja s ljudima, odustajanje od koncepata stečenih na životnom putu. Odricanje od svega što nije u skladu s evanđeoskim mišljenjem i nevezanost za stvari i ljude temelj je, dakle, da u nama živi kraljevstvo nebesko i da Isus bude naš Kralj, Gospodin i Učitelj.

Jesmo li spremni uzeti križ i krenuti danas za njim?