SVAKODNEVNO U 7:30 Sve je Božje!
Fra Mislav Lukačević / Foto: IKA
Fra Mislav Lukačević / Foto: IKA
ČITANJA:
od dana: Job 38,1.12-21; 40,3-5;
Ps 139,1-3.7-10.13-14b;
Lk 10,13-16
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama.
I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti. Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.«
Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:
Dragi slušatelji HKR, mir vam i dobro. Sjećam se dobro jednog razgovora s jednim starijim svećenikom, bratom franjevcem, koji je rekao: ‘Jao. Što da danas propovijedam, kad Isus govori samo jao tebi i jao vama?’ Ovo mi je ostalo upamćeno jer nije lagano propovijedati kada trebam opominjati, a lakše je propovijedati kada se govori o Božjoj milosti i čudesima koja čini.
Evanđelje se nastavlja na jučerašnje, tj. Isus je upravo poslao sedamdesetdvojicu učenika, dao im poslanje i mandat. Na kraju svojih uputa kao da daje odgovor koji su učenici mogli pitati: ‘Što ako nas ne prime? Stresite prašinu s nogu. Kažem vam, Sodomcima će u onaj dan biti lakše nego tomu gradu. I onda ide ovo današnje evanđelje: Jao tebi!’
Iskreno bojim se pomišljati što će biti s tolikim našim gradovima, tolikim našim državama koji pod izlikom slobode ubijaju i uništavaju ono koji ne mogu govoriti, gdje se više veliča smrt nego život, gdje je bog tj. kumir vlastiti užitak sa svojim perverzijama. Koliko god želio ovo Isusovo ublažiti da mi bude ugodnije ušima ne mogu, a kako li tek može i treba parati uši tolikih diljem svijeta. ‘Do u Podzemlje ćeš se strovaliti’, završava Isus. Ovo najbolje opisuje naša narodna izreka: Tko pod drugim jamu kopa sam u nju upada. Često danas mnogi kopaju Bogu – Istini jamu da u nju upadne, da ne govori, da ušuti, da se makne. No to tako ne ide.
Dragi slušatelji želio bih s vama ovo evanđelje okrenuti prema samima sebi, kako ovaj Isusov govor gradovima primijeniti na sebe. Tu mi savršeno pomaže današnji svetac. Sv. Franjo iz Asiza. Bio ti bogat ili siromašan, velik ili mali, prvi ili posljednji u društvenom poretku itd. imaš pred sobom dvoje – da se oholiš tj. hvastaš ili držiš maleni, da si ponizan. Da se „kitiš” s onime što imaš i što ti se daje, ili da se držiš malenim. Tu nas prati ovaj Isusov „Jao tebi“. Jer kaže: Zar ćeš se do neba uzvisiti? Ja ću primijeniti na sebe ono što može biti zamka za mene kao svećenika. Mogu si umisliti da ja tako dobro propovijedam, da tako dobro ispovijedam kao da imam posebne darove, da sam ja svetiji, pametniji da mi je Bog dao više, da sam… To mogu pretvoriti u kićenje samoga sebe i jedno uzvisivanje – „Vidiš kako sam dobar“
Franjo je jednom bratu koji ga je pitao što misli o samome sebi odgovorio: ‘Mislim da sam najveći grešnik, jer da je Bog bio toliko milosrdan prema nekom zločincu, taj bi bio deset puta bolji od mene” Pazite, ovo govori jedan od najvećih svetaca, čovjek koji se prvi službeno dobio Kristove rane na svojemu tijelu.
Ja zaista mogu imati sve što mi drugi govore da imam, možda si mogu sam i nadodati što imam, možda toga mogu biti i svjestan. Ali uvijek moram priznati da nemam ništa a da nisam primio, da ništa nije moje osim mojih mana i slabosti. Ovo ne činimo da bi bili u nekoj lažnoj skromnosti, poniznosti nego u jednom i jedinom svjetlu da je sve Božje i ja Božji. Sve je Božje i ja Božji!
Mir i dobro.