Budi dio naše mreže

NEDJELJOM U 16:30 Pronađi i prihvati Božju volju za sebe

/ sd

ČITANJA:

Iz 50,5-9a;

Ps 116,1-9;

Jak 2,14-18;

Mk 8,27-35

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«

Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek:

Hvaljen Isus i Marija!

Hoće li tko za mnom neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Dragi slušatelji čuli smo Isusovu riječ, Isusovo evanđelje, jasno nam Gospodin kaže, hoće li tko za mnom – neka uzme svoj križ. Ne govori Gospodin moraš ići za mnom, nego tko hoće neka ide za mnom. Tko želi neka mi slobodno služi, ništa nam Bog ne nameće nego nam nudi, a to je za naše dobro i za naše spasenje. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati, Bože sačuvaj to se tebi ne smije dogoditi!

U tome je razlika između Isusovog govora i Petrovog govora. Petar zapovijeda Isusu i govori mu da ne smije trpjeti i svoj život dati za spasenje drugih. Mogao je Petar postupiti drugačije i pitati Isusa zar baš tako mora biti, zar treba trpjeti može li nekako drugačije ljude spasiti. To bi onda bila dobra nakana i pitanje, a ne zapovijed.

Vidite dragi prijatelji mi u molitvi možemo sve Gospodinu reći i sve ga pitati, zar je to Gospodine najbolje za mene, zar ne može biti drukčije. Molitvom vapimo Bogu i tražimo najbolji put, ne tražimo svoju volju nego volju Božju, a to je najbolje za nas naći volju Božju i prihvatiti je. Jer da ima drugi put i lakši put dobri Bog bi nam pokazao. No, budući da živimo na zemlji jer smo iz raja izbačeni trebamo opet zaslužiti raj i vječnu sreću hodajući ovom suznom dolinom.

Slika čovjekova života je put, cesta kojom se krećemo. Na cesti ima prepreka, uspona i zavoja. Tako je i u našem životu. Zavoji su teški trenuci i križ koji nas pritišće a ne znamo kako dugo ga moramo nositi. Na cesti nismo sami nego idu i drugi tom istom cestom. Kao što moramo paziti na sebe tako trebamo paziti i na druge da sretno stignemo željenome cilju.

Cilj našega života je doći u nebo a u nebo mogu doći oni koji su Isusovi. Zato nam Gospodin daje neka pravila, on kaže da se trebamo odreći samoga sebe! „Odreći se samoga sebe znači da središte mojega života i poslanja ne budem ja nego ti, Gospodine“. Isusov učenik je onaj koji slijedi put ljubavi i intimnog odnosa s Bogom i čovjekom koji se ne temelji na egoizmu i štovanju idola koji se zove ja. Previše je egoizma među ljudima. Treba nam promjena i obnova srca da bismo bili pravi Isusovi svjedoci u ovom mračnom svijetu! Na drugom mjestu Isus kaže: „Vi ste svjetlo svijeta!” Jesmo li stvarno svijetlo nekome u životu da ga privučemo Kristu? Amen.

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja