SVAKODNEVNO U 7:30 Kako „steći brata“?

ČITANJA:

Ez 9,1-7; 10,18-22

Ps 113,1-6

Mt 18,15-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.«

»Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu«.

Riječ Božju tumači fra Marinko Vukman:

Matejeva redakcija Isusovih riječi dopušta nam naslutiti da je od samog početka, odnosno u prvim kršćanskim zajednicama bilo međuljudskih problema. Riječ je o bratu koji pogriješi. Sa sigurnošću se radilo o javnim, grješnim prijestupima. Isusove upute trebale bi potaknuti članove zajednica na razmišljanje o tome kako „steći brata“ koji se zbog svog grijeha udaljio od zajednice. U tom slučaju „steći brata“ značilo bi opomenuti ga Isusovom ljubavlju. Riječ je o pomoći bližnjemu, a ne o suđenju „izgubljene ovce“. Zato je potrebno da bratska opomena u četiri oka bude s ljubavlju. Opomena bez ljubavi nije bratska opomena. Ona ne vrijedi ništa ako se ne temelji na Kristu. Opomena bez ljubavi može često biti izljev nezadovoljstva i nikada neće doprijeti do bratova srca. Cilj je takve opomene „steći brata“, odnosno približiti ga Bogu. Suprotno je tomu ogovaranje, osuđivanje i kleveta, što još više uništava zajedništvo.

Za Isusa je važno da svi ljudi žive u uzajamnoj slozi i u ljubavi. To je njegova želja te njegova oporuka. Uoči svoje smrti sam je ostavio novu zapovijed ljubavi: „Ljubite jedni druge.“

Isusove riječi tako potiču pojedinca kao i čitavu zajednicu vjernika na rast u vjeri. Članovi zajednica zovu se braća i sestre. Svi su krštenici jedna obitelj braće i sestara. Ali tu gdje su ljudi, ima i problema. Nisu svi sveti. Pretežito je većina slabija, grješnija. Takva je Crkva u hodu. Zajednica je trajna. Iako se vjernici okupljaju na svetu misu nedjeljom, njihovo se zajedništvo rasteže na svakodnevicu sve do vječnosti. Živjeti u zajednici nije lako. To je zahtjevan život, gotovo umijeće. Ponekad je element grješnosti vrlo aktivan i nagriza zajedništvo vjernika. Netko je rekao da je drugi čovjek pakao. No, kršćani znaju da je u drugom skriven sam Gospodin.

Onaj koji opominje ne može sam živjeti u grijehu. U tom slučaju on nije autentičan svjedok. Za Gandija se priča da mu je jednom došla majka koja je tražila da on opomene njezinog sinčića da više ne jede slatko. Gandi je joj rekao da dođe s djetetom za tri dana. Nakon toga došla je majka s djetetom i upitala zašto je morala čekati tri dana. Na to je Gandi rekao da tijekom ta tri dana i sam nije jeo slatko, pa tek sada u slobodi i ne-navezanosti može opomenuti njezina sina.

Dobro bi bilo također razmisliti o našim „opominjanjima“ drugih. Jesu li oni uvijek u službi spašavanja izgubljenog brata i izgubljene sestre? Bog nam po proroku Ezekijelu govori da ćemo položiti račun za živote naše izgubljene braće. Molimo za dar opominjanja u ljubavi kako bi se što više braće i sestara vratilo u potpuno zajedništvo s Crkvom. To je naša zadaća, odgovornost i briga za Crkvu.