SVAKODNEVNO U 7:30 Umirati sebi i svojim prividnim potrebama
fr. Mislav Peček. Foto: Mirko Irenej Vlk
fr. Mislav Peček. Foto: Mirko Irenej Vlk
ČITANJA:
vl.: 2Kor 9,6-10;
Ps 112,1-2.5-9;
Iv 12,24-26
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.«
Riječ Gospodnja.
Riječ Božju tumači fr. Mislav Peček:
Želiš li ti uistinu služiti Kristu? Kada pogledamo svoj život, ako istinito i bez prijetvornosti sagledamo svoje odluke, svoje planove, svoju svakodnevnicu, hoćemo li pronaći život predanja Bogu? Hoćemo li pronaći da sve što činimo, činimo iz ljubavi prema Isusu, s iskrenom željom da mu omilimo, s iskrenim porivom da se On preko nas proslavlja u služenju potrebnima i u radosti duha koji je u Njega uronjen i samo radi Njega živi?
Crkva danas slavi blagdan svetog Lovre, đakona Rimske crkve koji podnio mučeništvo za vrijeme cara Valerijana u 3. st. poslije Krista. Riječ đakon dolazi nas od grčkog diakonos, što znači sluga ili poslužitelj, a đakoni prve Crkve bili su postavljeni da poslužuju u liturgiji, da budu pomoć biskupu i da se na poseban način brinu za siromašne, nasljedujući Krista koji je došao da služi, a ne bude služen. Okrutno mučeništvo koje je sveti Lovro spremno podnio bilo je upravo radi svojeg služenja papi, rimskom biskupi, i siromasima. Papa, koji je i sam imao biti ubijen, rekao je Lovri da sav crkveni novac koji imaju podijeli siromasima. Kada je rimski prefekt došao Lovri tražeći ga da mu preda crkveno blago i da se odrekne vjere, Lovro mu je rekao da pogleda mnoštvo okupljene sirotinje, kazavši da su oni istinsko blago Crkve.
Čemu nas Lovro može naučiti? U evanđelju današnjeg dana Isus objašnjava da samo ono zrno koje pavši na zemlju umre, može donijeti obilan rod. Umrijeti sebi, i umrijeti ovome svijetu, kako bismo mogli živjeti Bogu i njemu služiti, jedini je put do milosti, odnosno, do naklonosti Nebeskog Oca. Sveti Lovro je u svojoj đakonskoj službi odlučio svakodnevno umirati sebi i častima ovoga svijeta kako bi služio pastirima i kako bi se brinuo za potrebite. Sveti je Lovro spremno i radosno položio svoj život, poput Krista, kako bi posvjedočio za istinu i svojim svjedočanstvom bio sjeme vjere za tolike nove generacije kršćana kroz stoljeća koja su imala doći. Braćo i sestre, naučimo zagovorom svetog Lovre umirati sebi i svojim prividnim potrebama, kako bismo bili živi instrumenti Božje spasiteljske ruke.