SVAKODNEVNO U 7:30 Jesmo li spremni biti svjedoci Božje pobjede?

ČITANJA:

od dana: Jr 31,31-34;

Ps 51,12-15.18-19;

Mt 16,13-23

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili neki od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist — Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus njemu reče: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: »Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikome ne reknu da je on Krist.

Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fr. Mislav Peček:

Stupovi svete Katoličke Crkve se klimaju. Mnogi su koji bi njezine svete temelje htjeli razvaliti. Mnogi su koji nemarom ostaju slijepi na potrebu osobne žrtve za njezin popravak. Ali ona nije sagrađena na pijesku, već na stijeni. I to ne na bilo kakvoj stijeni. Sam Krist Isus je njezin kamen zaglavni, a Petar je stijena na kojoj Crkva biva podignuta. Petar je stijena jer je Krist stijena. Nerazrušivost temelja Petra-stijene proizlazi iz činjenice da se sam Krist-stijena, iz kojega izviru duhovne milosti kao što je iz stijene u pustinji izvirala voda, očituje u njegovoj vrhovnoj pastirskoj službi. Prije više od 800 godine stupovi su se svete Katoličke crkve klimali. I mnogu su ju htjeli uništiti, i još su brojniji bili kojima na pameti nije bilo što je Božje, nego što je ljudsko. I tom i takvom vremenu Bog je sebi podigao apostola da obnovi crkvu svoju, da raspali životvorni plamen Duha Svetoga u srcima vjernika, da spasi s litice provalije tolike koji su u svojoj sljepoći odlutali od stada, ili stado nikada nisu pronašli. Bog je sebi podigao svetog Dominika, osnivača Reda propovjednika, gorljivog branitelja vjere i navjestitelja radosne vijesti, požrtvovnog ljubitelja istine, svećenika koji je bio i ostao skriven u svjetlosti.

Mnoge bitke duhovnog života koje je Crkva morala vojevati u Dominikovo vrijeme, moramo i mi danas. Ništa novo pod suncem, kaže Propovjednik, i tako se narav zla i oblici ljudske poročnosti nisu promijenili do nas danas. Vrata su paklena u vrijeme prvih apostola htjela lažima i progonima proždrijeti Crkvu, i nisu uspjela. Vrata su paklena htjela u vrijeme svetog Dominika lažima i zavođenjem uništiti Crkvu, kako bi nepoučeni ostali slijepi, a poučeni u odvraćanju od Kristovog svetog križa duhovno neplodni ili mrtvi. Vrata se paklena u naše vrijeme žele pokazati u svojem najokrutnijem svijetlu. Nismo li okruženi i napadani svim ideologijama i idolopoklonstvima koja su postojala kroz povijest, a rat se odvija za našu pažnju, za naše savjesti, za naše duše? Nije li kultura smrti prodrijela u pore društva i nametnula se kao slatkorječivi diktator? Nije li čistoća duše pred Bogom iznakažena nečistoćom tijela jer se vječna mržnja na ono što je Bog na svoju sliku stvorio prestala u sjeni skrivati? Nije li svijest ovoga svijeta da je jedini Krist vrata ovčinjaka gotovo pa ugušena? Nije li strah od svijeta istinu o Crkvi kao Njegovom tijelu i sakramentu njegovog spasenja plaho zaboravio?

Mi smo crkva, braćo i sestre. Jesmo li spremni poput Krista proći Kalvariju, pretrpjeti od svojih vlastitih, i zagrliti križ, drvo života, za spasenje ovoga svijeta? Jesmo li spremni razdati se u ljubavi za istinu? Jesmo li spremni poput Dominika, do posljednjeg daha prolijevati znoj na njivi Gospodnjoj? Vrata paklena ni u naše vrijeme neće Crkvu nadvladati. Jesmo li spremni biti svjedoci Božje pobjede?