NEDJELJOM U 15:30 Bog – skrovitost, zaštita, mir, sigurnost i blagoslov

ČITANJA:

Ez 2,2-5;

Ps 123,1-4;

2Kor 12,7-10;

Mk 6,1-6

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.

A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Riječ Božju tumači vlč. Petar Tisaj:

U Novom ćemo zavjetu pronaći mnoštvo razloga zbog kojih su ljudi odbacivali Isusovu osobu i poruku. Nijedan pak od tih razloga nije do te mjere čudan i neshvatljiv kao ponašanje Isusovih sumještana. Oni se spotiču o Isusovu osobu. Slušali su i prepoznali njegovu mudrost. Zacijelo čuju i doznaju koliko je taj Isus snažan na riječi i djelu, tvori čudesa, govori, propovijeda novi nauk, novu mudrost. Shvaćaju i čudesnost te osobe i svega onoga što se preko nje zbiva. Umjesto da im srce od radosti zaigra što se takvo što među njima zbiva, oni ga odbacuju. Namjesto da su sretni što imaju takva među sobom, svoga sumještanina i susjeda, oni ga preziru tako da odsada Isus nikada više nije pohodio svoje mjesto gdje je odrastao i othranjen. Umjesto da svoje mjesto učine slavnim i poznatim zbog ovoga Isusa, umjesto da naprave od svega veliku promidžbu, oni se svega odriču zbog svoje uskogrudnosti. S jedne strane oni žele čudesa, znakove, “kruha i igara”, dok im Isus nudi posve drukčiju perspektivu.

Tko Isusa prihvaća? Oni koji su pod njegovom rukom osjetili rađanje novog. Ti koje je svojim zahvatom izmijenio i koji su na svojoj “koži” iskusili tko je i kakav Bog u ovome Isusu iz Nazareta. Bog kao skrovitost, zaštita, mir, sigurnost, blagoslov .Ti su mu onda ostali do kraja zahvalni. I postali njegovi neumorni promicatelji u svijetu. Riječima i životom, poput apostola ili pak svetoga Pavla. Zato treba pripraviti Gospodinu stan, makar i trošnu kolibu, u svome srcu, u svojoj kući.