SVAKODNEVNO U 7:30 S Isusom sve sjeda na svoje mjesto

ČITANJA:

1Pt 1,10-16;

Ps 98,1-4;

Mk 10,28-31

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Petar reče Isusu: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja — i u budućem vijeku život vječni.

A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.«

Riječ Božju tumači fra Renato Galić:

Današnji evanđeoski izvještaj je nastavak jučerašnjeg teksta o bogatom mladiću. Nakon što je bogati mladić žalostan otišao od Isusa, Isus govori učenicima kako je teško ući u kraljevstvo Božje. Svjedočeći toj sceni, apostoli se s pravom pitanju jeli onda imalo smisla to što su oni ostavili sve u svom životu, i kuće i svoje najmilije, te krenuli za Isusom.

Ostaviti sve! Ponekada nas Isusovi zahtjevi iznenade, šokiraju. Pitamo se nije li prezahtjevan, kada traži od nas ostavljanje svega, čak i svoje obitelji. Pogrešno je reći da Isus ima protiv naših obitelji, da traži da ih u potpunosti ostavimo i zaboravimo. Na tom tragu važno je uočiti da ovo pitanje Isusu u današnjem evanđelju postavlja apostol Petar, a kojemu je Isus ozdravio punicu nakon što je krenuo za njim. Iz toga opažamo kako naše obiteljske veze traju i nakon što osoba krene za Isusom, ali sada s jednom drugačijom razliku. Sada im je na prvom mjestu Isus, njegovo nasljedovanje, a tek na drugom ili trećem mjestu, da se slikovito izrazim, dolaze ostale stvari i odnosi. Mogli bismo reći da s Isusom sve sjeda na svoje mjesto, ali je potrebno radi njega ostaviti sve, sve odnose kako bi ti odnosi s Isusom zadobili svoje pravo mjesto. Paradoksalno je da kada se živi s Isusom i kada se ostavlja mnogo toga na kraju nismo gubitnici, već dobitnici. Da je to tako, svjedoči nam zadnja rečenica današnjeg evanđelja kada Isus kaže kako će mnogi posljednji biti prvi. Mogli bismo je preformulirati pa reći kako će osobe koje sebe osiromašuju, na kraju postati bogate.

Nije loše spomenuti kako ovaj današnji tekst ide protiv načina razmišljanja koji se nerijetko ukorijenio i kod nas vjernika, a on je da Bog od nas traži samo odricanja i žrtve, a da će nagrada za to stići tek u vječnosti. Isus ne niječe kako ćemo zbog toga na kraju dobiti život vječni, ali nam također govori kako ćemo već sada, u ovom svijetu, ako se odlučimo ravnati po njegovim načelima, imati jedan sretan, ispunjen i blagoslovljen život te da ćemo primiti stostruko svega od onoga što smo ostavili. Zapravo, živeći s Bogom, čovjek uviđa da mu nije toliko puno potrebno, nauči cijeniti ono što ima i na tome je gospodinu zahvalan.

Na tom tragu, završavam s jednom misli iz jedne molitve koja se pripisuje svetom Franje, a ona glasi: jer tko se daruje, prima, tko prašta, bit će mu oprošteno. Svetci su usvojili Isusovu logiku. Oni su razumjeli da onaj tko ne živi sebi, već za drugoga, kako on ne gubi, već stostruko dobiva.