SVAKODNEVNO U 7:30 Zdrav razum i ispravno rasuđivanje

ČITANJA:

vl. 1Iv 1,5 – 2,2;

Mt 11,25-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Božju tumači vlč. Josip Šimatović:

Dragi slušatelju! Srdačno te pozdravljam, želim ti dobro jutro, blagoslovljen dan i blagoslovljen početak novog radnog tjedna.

Ribar je na pučini uhvatio zlatnu ribicu, sažalio se i vratio je natrag u vodu. “Hvala ti što si mi vratio slobodu! Za nagradu ću ti ispuniti tri želje.” – kaže ribica. Ribar je bio iznenađen. “To je odlično!” kaže on. “Prvo, želim milijardu dolara na svom bankovnom računu.” Puf! Bljesne svjetlo i u ruci mu se pojavi papirić iz banke s brojem računa i milijardom dolara! Zatim nastavlja: “Umoran sam od ovog starog ribarskog broda. Želim potpuno novu luksuznu jahtu, s helikopterom na palubi.” Puf! Ponovno bljesak i luksuzna jahta se pojavi odmah uz njegov stari brod! “I konačno, želim biti neodoljiv ženama.” Puf! I treći put se pojavi jako svijetlo … i stari ribar pretvori se u bombonijeru! Zaista neodoljivo! Eto pohlepe! Čini se da nije shvaćao da su milijarda dolara i luksuzna jahta dovoljni da bude neodoljiv ženama. Pohlepa može učiniti da osoba izgubi zdrav razum i ispravno rasuđivanje. To je ono što Gospodin ističe u Evanđelju ovog jutra. “Slavim te, Oče, jer si ovo sakrio od mudrih i učenih, a objavio si djetinjastima” (Mt 11,25). Samo oni ljudi čija su srca jednostavna i skromna, poput srca malog djeteta, mogu otkriti što može pružiti istinsku i trajnu sreću.

Očito, nije previše takvih ljudi. Duh materijalizma, hedonizma i egoizma u ovim vremenima zahvatio je većinu nas. Mnogi ljudi danas više ne znaju kada reći: „Dosta je“. I tako oni nastavljaju stjecati i gomilati materijalne stvari, sve do točke neobuzdanog i iracionalnog pretjerivanja. Koliko ih je napustilo svoj dobro plaćeni posao kod kuće kako bi radilo u inozemstvu? Riskirali su obiteljski život kako bi trčali za zelenijim pašnjacima. A djeca rastu bez roditeljske ljubavi i vodstva. Koliko nas ne može posvetiti vrijeme obitelji, prijateljima ili kvalitetnom odmoru jer smo praktički robovi svog posla i karijere? Postoji citat koji kaže: “Ljudi troše svoje zdravlje da bi stekli bogatstvo; onda troše svoje bogatstvo kako bi povratili svoje zdravlje.” Nije li ovo glupost?

Sveta Terezija iz Kalkute točno je dijagnosticirala situaciju u svijetu: „Mislim da je danas svijet okrenut naopačke, i toliko je mnogo patnje zato što je tako malo ljubavi u domovima i obiteljskom životu. Nemamo vremena za našu djecu, nemamo vremena jedan za drugoga, nemamo vremena uživati jedan u drugome. U svijetu je više gladi za ljubavlju i prihvaćanjem, nego za kruhom. Ljubav počinje u našim domovima; ljubav živi u domovima i zato je danas toliko patnje i nesreće u svijetu… Izgleda da su danas svi u užasnoj žurbi, nestrpljivi da postignu što veći uspjeh, razvoj, bogatstvo i tome slično, a djeci pripada toliko malo vremena njihovih roditelja. Roditelji nemaju vremena jedno za drugo i tako u obiteljima počinje narušavanje mira u svijetu.”

Naučimo lekciju. Sveti Augustin je to naučio na vrijeme. I zaključi: Nemirna je duša moja dok se ne smiri u tebi, Gospodine! Ovaj svijet nam ne može pružiti pravu i trajnu sreću. Budimo dovoljno mudri da shvatimo da ćemo samo u Bogu naći pravi mir, sreću i vječna bogatstva. Vrijeme je da se obožava i služi Stvoritelju, a ne stvorenjima; težiti za vječnim nebeskim, a ne prolaznim dunjalučkim blagom. Vrijeme je da živimo kao mala djeca – jednostavni, ponizni i potpuno ovisni o Bogu – kako bismo otkrili tajne Božjeg Kraljevstva.

Stoga nas Isus u evanđelju poziva: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” (Mt 11,28). Trčanje za svim ovim svjetovnim stvarima doista je uzaludnost. I tako smatramo da je život frustrirajući i težak. Gospodin nas sada poziva na prisan i smislen osobni odnos s Njim. On je još uvijek glavni u svijetu. On je zadužen za naš život. Brinuti se jednostavno nema smisla. Citat nepoznatog autora kaže: “ Briga ne uklanja sutrašnje nevolje; oduzima današnji mir.“

Isus nije obećao život bez tereta. Dakle, nema nikoga tko nema teret za nositi. On je samo obećao jaram koji je blag i breme koje je lako za one koji će učiti od njega. Danas nas je Isus pozvao da dođemo k njemu sa svojom bolešću, žalostima, tjeskobom, depresijom i zabrinutošću itd. Naš teret postaje njegov kada prihvatimo njegovu volju u svemu. Neka nam podari milost da promijenimo stvari koje možemo, prihvatimo stvari koje ne možemo promijeniti i mudrost da razmišljamo poput svetog Franje Asiškog koji je rekao: “Odavde nećemo uzeti ono što posjedujemo. Donijet ćemo samo ono što smo dali.”