SVAKODNEVNO U 7:30 Isus svojom milošću pobjeđuje grijeh i smrt

ČITANJA:

Izl 14,15 – 15,1a; Iz 54,5-14; Rim 6,3-11;

Ps 118,1-2.16ab-17.22-23; Mk 16, 1-7

Iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić:

Braćo i sestre,

„Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!“ (Rim 6,11). Isus je došao da život imamo, u izobilju da ga imamo. Nema drugog načina da život vječni imamo nego u Isusu Kristu, jer je on uskrsnuće i život. Apostol Pavao u petom poglavlju Poslanice Rimljanima govori: „Dakle, grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga – svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.“ (Rim 5,18-21).

Isus svojom milošću pobjeđuje grijeh i smrt. A nama je ta milost darovana na osobit način u sakramentima, upravo kako bi Isus u nama pobijedio slabosti, grijeh i smrt. Onaj tko milost prihvati i u čijem srcu živi Isus, uistinu je mrtav grijehu i živi Bogu.

Milost Božja u čovjeku rađa novim životom. To je bogatstvo onih koji odabiru život s Kristom. Sveti Pavao u trećem poglavlju Poslanice Kološanima govori o novom životu u Isusu Kristu. Pavao tumači što to znači imati novi život u Isusu Kristu, što znači biti mrtav grijehu. Budući da je Isus pobijedio smrt i uskrsnuo treba težiti ne za zemaljskom sigurnošću, ne za zemaljskim uspjesima nego za Kristom, a on sjedi s desna Bogu u nebesima. Pavao konkretno nabraja koje se stvari odnose na grijeh i smrt, a koje bi trebale prevladavati u čovjeku da bude dionik života vječnoga. Kao da konkretno opisuje dvije zapovijedi ljubavi: prema Bogu i prema bližnjemu. Ljubi Boga iznad svega! Ne čini bližnjemu što ne bi htio da drugi tebi učini, i još više, učini bližnjemu što bi htio da drugi tebi učini. A vrhunac, najveći ideal odnosa prema Bogu i prema čovjeku, koji je pokazao Isus Krist svojom žrtvom, jest ljubav, sveza savršenstva (usp. Kol 3).

Krštenje je zaista sjedinjenje s Bogom, ulazak u zajedništvo s njime. Po krštenju postajemo i mi djeca Božja, a nasljedujući Isusa Krista i mi nastojimo vršiti volju Očevu. S Isusom Kristom odupiremo se grijehu, u njemu pobjeđujemo i zajedno s njime sjedamo s desne Bogu. Po vjeri i ljubavi postajemo dionici milosti i subaštinici Kristovi.

Novost života koja se prima od Boga jest Duh Sveti koji daje snagu svima koji vjeruju da život biraju, jer čežnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. To je dar koji po krštenju primamo i po kojemu postajemo djeca Božja, dionici Mističnog Tijela Kristova – Crkve (usp. Rim 8,1-27).

Sveti Ivan Zlatousti u svojim krsnima katehezama tumači kako krsna milost, ono što se po krštenju doživljava nije nešto što bi nam koristilo direktno samo za zemaljski život, kao materijalno dobro. Život je to koji je skriven u Bogu. Život je to koji je skriven očima i logici ljudi koji promatraju one koji su se po krštenju uključili u život Crkve, kojoj je glava Isus Krist. Život na zemlji nije vrijeme proslave onih koji iščekuju uskrsnuće od mrtvih. Svijetu, tijelu, grijehu se umire, a jedino Bogu se živi.

Sveti Ćiril Aleksandrijski ide još i dalje. U svom Komentaru poslanice Rimljanima ohrabruje i potiče na življenje kreposti. Život s Kristom i u Kristu ne znači prestanak života na zemlji. Upravo suprotno, treba „pokopati“ staroga čovjeka s lošim navikama, lošim ponašanjem, lošim odnosom prema Bogu i čovjeku te konkretno živjeti kreposti, a to nam omogućava Bog po Duhu kojega nam daje.

Zahvalimo Bogu što nam daje mogućnost da u njemu i po njemu živimo zauvijek. Boriti nam se protiv djela tijela te uz pomoć Božje milosti donositi plod Duha: ljubav, radost, mir i sve ono dobro što čovjek sebi i drugome poželjeti može (usp. Gal 5,16-26).

Isus Krist u nama čini razliku! Život dakle biraj, a ne smrt.