SVAKODNEVNO U 7:30 Prionimo čvrsto uz Boga koji se predaje za nas i za naše spasenje

ČITANJA:

Iz 50,4-9a;

Ps 69,8-10.21bc-22.31.33-34;

Mt 26,14-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić:

Sestre i braćo,

Moramo živjeti kao da sve ovisi o Bogu, ali moramo biti svjesni da u mnogočemu život i odnos s Bogom ovisi i o nama. Bog nikoga ne prisiljava da blaguje s njime, da živi odnos s njime, da odgovori na njegov poziv, da surađuje s njime. Bog poštuje čovjekovu slobodu. Svakome dolazi napast i kušnja da pokuša živjeti bez Boga, da pokuša hodati nekim svojim putevima i da odredi sebi neke svoje zapovijedi i prava.

Dok se Isus približava trenutku muke, smrti i uskrsnuća, apostol Juda razmišlja o sasvim drugim stvarima. U središtu njegovih misli jest novac – jer se srcem udaljio od Isusa. Novac je zapravo samo bio nagrada za njegova djela. Juda se odvojio ne samo od zajedništva s apostolima nego i s Isusom. U svome traženju, u mraku našao je moglo bi se reći „utješnu nagradu“.

Bolna istina izašla je pred one koji su okruživali Isusa, koji su s njime provodili vrijeme. Jedan je izdajica, ne zato što ga Isus unaprijed osuđuje ili zato što je nešto učinio. Sam je Juda pitao, i po pitanju dobio odgovor koji je sam znao, tj. u sebi nosio.

No, ljudska izdaja i grijeh nisu spriječili Isusa da izvrši Očevu volju, nisu umanjili Isusovu ljubav. Isus je došao na svijet da učini suprotno od onoga što je učinio Juda. Nije izdao nijednoga čovjeka, nego se za sve predao. „Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njime i uskrisi.“ (Ef 2,4-5).

Ono što nam Isus želi poručiti je da za njega nikada nismo izgubljeni. Na tebi i na meni je da shvatimo i priznamo svoje slabosti, svoja lutanja, svoju nemoć i predamo se Bogu u kojemu sve živi!

Isus ne isključuje nikoga. Nikoga unaprijed ne osuđuje. On nije poslan da sudi svijetu nego da se svijet po njemu spasi. Isus je taj koji sebe predaje, koji priprema Pashu, koji nudi svakome čovjeku dioništvo u muci, smrti i uskrsnuću svome. Onaj koji odbija Isusa, sam je sebe osudio. Zato nam i nije mrmljati protiv Boga, nemamo razloga Bogu prigovarati. Prihvatimo Isusa, očistimo svoje srce, neka hram našega tijela bude Božji dostojan dom, u kojemu će prebivati i s nama blagovati Pashu – žrtvu našega otkupljenja.

Ne odvajajmo se od Boga i od njegove ljubavi. Prionimo čvrsto uz Boga koji se predaje za nas i za naše spasenje. Neka nam vjera bude jaka i u molitvi i u kušnji, i u radosti i u žalosti. Isus želi blagovati Pashu s nama. Ponesi za Isusom svoj križ, proživi svoju muku svjestan Božje vjernosti i blizine, ostani vjeran pod križem, ne daj se pokolebati niti pred tolikim neprijateljima Boga i Crkve. Zajedno sa sveti Tomom priznajmo i u vjeri recimo što je jedino važno u našem životu: „Gospodin moj i Bog moj.“ (Iv 20,28).

Razmislimo o svim situacijama i kušnjama koje prolaze apostoli, koje prolazi svatko od nas. Što je cilj Sotone, od početka, od Adama i Eve? Odvojiti čovjeka od Boga. Izdaja Boga, izdaja je i čovjeka. Koja ludost – da se čovjek odvoji od onoga koji je izvor i počelo njegova života.

Isus Krist nije došao da sudi, nego da spasi svijet. Svi oni koji su osuđeni sami su sebe osudili, jer nisu vjerovali i Bogu se predali. Ljubimo Boga jer je u toj ljubavi naše oproštenje, smilovanje, milost i spasenje.