NEDJELJOM U 16:30 Jesi li čovjek mira?

ČITANJA:

U misi: Iz 50,4-7;

Ps 22,8-9.17-20.23-24;

Fil 2,6-11;

Mk 14,1 – 15,47

Nedjelja je muke Gospodnje, Cvjetnica, spomen na Gospodinov mesijanski ulazak u Jeruzalem. Čita se Markovo evanđelje 14 poglavlje od 1. do 47. retka

I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.

Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: »Kralj židovski«. A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.

Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad side s križa da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« To znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Neki od nazočnih čuvši to govorahu: »Gle, Iliju zove.« A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: »Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.« A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.

I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«

Riječ Božju tumači vlč. Branimir Budinski:

Dragi slušatelji, nalazimo se u nedjelji Muke Gospodinove koju u narodu nazivamo Cvjetnicom. Na Cvjetnicu se spominjemo Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem. Kaže nam evanđelje, koje čitamo kod ulazne procesije da je Isus jahao na magarcu, mladetu magaričinu.

Zašto evanđelist naglašava da je Isus jahao upravo na takvoj životinji? Zato jer je magarac simbol malenosti, krotkosti, poslušnosti, manjka otpora spram zahtjevnosti nošenja tereta koji se na njega stavlja. Isus, dakle, u taj Jeruzalem ulazi krotko, ponizno, neinvazivno. Na isti način i u tvoju savjest, dajući ti slobodu da se okreneš protiv Boga. Bog nikada nikoga nije prisilio, upotrebljavajući glagol moraš, kako bi dopro do nečijeg srca. Jer, ostavljajući svakome od nas slobodu da ga, pošto smo ga veličanstveno pustili u svoje srce, dopušta da se okrenemo protiv Njegovog glasa u svojoj savjesti.

Kako se to čini? Isto evanđelje govori o tome da su ljudi pred jašućim Gospodinom prostirali svoje haljine po putu. To je gesta u kojoj svatko od nas govori Gospodinu svoj da. Naime, haljina je simbol dostojanstva, poslanja koje mi je Bog povjerio i ne prostire se pred bilo kime, nego pred onim koji mi, kada posrnem, vraća to dostojanstvo, kada padnem, pridiže me. Lako je moguće bijelu haljinu krštenja koju smo primili uprljati izdajom vlastite savjesti i okretanjem protiv ljepote koja nam je povjerena i tu leži opasnost svake molitve, svakog klanjanja, svake prošnje koja nije plod potpunog predanja u Božje ruke i života koji izvire iz punog odnosa s Bogom.

Nošenje raznog cvijeća ili maslinove grančice toga dana postao je običaj. Vjernici od kuće ili pošto su ju nabavili kod crkve, procesijom započinju sv. Misu. Često puta istovremeno zaboravljamo, da uzeti maslinovu grančicu u ruke simbol je znate li čega? SIMBOL MIRA. Tko uzme maslinovu grančicu na Cvjetnicu i ode kući s njom, ne smije imati nikoga tko ima nešto protiv njega. Stoga, prije nego uzmeš tu granu u ruke, idi moliti za oproštenje. Maslinova grančica je simbol mira, ali ako ti nisi čovjek mira, ako nisi žena mira, muž mira i u tvojoj obitelji kraljuju svađe, zašto uzimaš maslinovu grančicu?

Naime, uzeti grančicu u tvoju ruku znači da imaš moliti za oproštenje one koji imaju protiv tebe, ne one protiv kojih ti imaš nešto, nego one koji imaju protiv tebe. Ti si možda nevin, ali Isus ti kaže, nema veze, svejedno trebaš stati s prinošenjem dara Bogu i ići se izmiriti s bratom. Imaš veliku odgovornost, veliku. Radije ne uzimaj grančicu, ako nisi čovjek mira. Daj Bože da mi ove korizme skrenemo pozornost na ono što je zaista važno, a ne na to da uzimamo nešto u ruke i time mašemo.

Ovom nedjeljom mi priznajemo da sve dobro koje smo primili dolazi od Gospodina, a ne po našim zaslugama. Prisjeti se često puta da sve Milosti koje posjeduješ u tebi začeo Gospodin i on ostaje njihov autor. Zaboravljajući to, pripisat ćeš ih sebi i sebe smatrati zaslužnim za njih. No, tada više nećeš rasti u vjeri jer će iz tvoj srca nestati zahvalnosti i istinske vjere u Onoga koji ti je te Milosti predao kako bi bio radosni sudionik spasenja braće i sestara koje ti je povjerio po zaslugama svoje pregorke Muke.