SVAKODNEVNO U 7:30 Rastimo u istini da je Bog uvijek uz nas

ČITANJA:

vl.: 1Pt 5,1-4;

Ps 23,1-6;

Mt 16,13-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sa¬gradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«

Riječ Božju tumači s. Damjana Mihaela Barbarić:

Premda smo u korizmi, današnja liturgijska čitanja nas pozivaju da svoj pogled usmjerimo na prvaka Crkve, sv. Petra, a uz to svakako i na našega sadašnjega Petra, našega svetoga oca papu Franju. Naime, danas se u Crkvi slavi katedra sv. Petra. Isusova je želja da Petar bude na čelu Crkve, sam je rekao Petru da je on stijena na kojoj će sagraditi svoju Crkvu. Tako je jasno da neka organizacija treba imati određenu upravu, vodstvo, to je tako prirodno. Mora biti podjela poslova, zadataka, odgovornosti, po načelu supsidijarnosti, dakako. Svi su pozvani učiti, surađivati, ali zna se da jedan mora odlučiti, stati iza odluke, potpisati papir. Srećom da u tako odgovornom poslu Bog ne ostavlja ljude same. Čujemo u današnjem psalmu da i kad treba dolinom smrti proći nismo sami, da je Bog uz nas, da je s nama, da On daje snage, da on trpezu rasprostire, stazama pravim upravlja, da daje odmora na vrutcima tihim i zelenim poljanama. Treba samo pronaći taj trenutak u danu.

Volim jutarnje tišine i meditaciju prije radnoga dana, ispunja me mirom, snagom, daje mi nadahnuća, bistri moje odluke kroz razlučivanja. I što više dajem prostora da Duh vodi moju molitvu, to je lakše izdržati nemire i izazove radnoga dana. Nekad je odlično i riječ ili stih psalma kroz dan ponoviti si, u nekoliko sekundi i duh ponovno dotakne izvor koji je ujutro bio, slično kao što i tijekom dana treba više puta nešto pojesti kako bi tijelo imalo snagu raditi. Duh nam također treba hranu. Ono što tješi je istina da je naša Crkva tako plodna različitim načinima kako održavati svoj duhovni život svježim, a jedan je siguran put koji nam je Isus svojim riječima Petru onoga dana u Cezareji Filipovoj rekao: Što god odriješiš na zemlji, bit će odrješeno na nebesima… Riječ je o sakramentu ispovijedi, vjerujem da svi imamo iskustva kako je divno dobiti oprost i kako je teško kad nekoga povrijediš, a nema prilike da se ispričaš. Odnosno, kako je lijepo primiti oprost kad ga zatražiš. Neka nam današnja Božja riječ dadne snagu da rastemo u toj istini da je Bog uvijek uz nas, da nas jača, tješi, da nam daje snagu za sve izazove s kojima se susrećemo, ali da imamo priliku uvijek iznova početi, uvijek nanovo okrenuti stranicu svoje povijesti i učiniti nešto bolje nego smo to učinili jučer.