NEDJELJOM U 16:30 Sažetak kršćanskog života
don Tomislav Lukač. Foto: Jelena
don Tomislav Lukač. Foto: Jelena
ČITANJA:
Job 7,1-4.6-7;
Ps 147,1-6;
1Kor 9,16-19.22-23;
Mk 1,29-39
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Riječ Božju tumači don Tomislav Lukač:
‘U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu’. Isus se moli u sinagogi, a onda čini dobro djelo ozdravljajući Šimunovu punicu u kući. Sinagoga pa kuća ili crkva, pa kuća ili još bolje misa pa kuća, eto sažetka pravog kršćanskog života.
Često nam se događa da živimo duhovnu šizofreniju: Crkva i misa su jedna stvar, a moja kuća, moja obitelj, moja svakodnevnica su druga stvar. Često nam vjera ostane među zidovima crkve umjesto da ju prenesemo među zidove svoje kuće.
Bitno mi je da sam odradio misu, da su me drugi vidjeli da sam došao, a to kakav sam prema svojoj ženi, mužu, djeci, majci, ocu, to nema veze i to se ne vidi. Iskreno, onda ta misa i nema smisla, a pričest riskira biti svetogrdna.
Jer, kada kažem Amen na svetoj pričesti, kao da kažem: Amen. Neka tako bude. Isuse, pomozi mi da i ja ljubim svoje bližnje ovako kako ti mene ljubiš. Kako lijepo! Koliko bi ljepši bili naši brakovi i naše obitelji kad bi tako molili i činili!