SVAKODNEVNO U 7:30 Uvijek nađi vremena za Boga i za čovjeka

ČITANJA:

1Kr 3,4-13;

Ps 119,9-14;

Mk 6,30-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Apostoli se skupiše oko Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.

Riječ Božju tumači don Tomislav Lukač:

Apostoli dolaze do Isusa i podnose mu izvješće o tome što su uspjeli napraviti, a što nisu. No Isusa ne zanima što su apostoli napravili, Isusa zanimaju apostoli.

U samo četiri rečenice skoro pa ista riječ spominje se četiri puta: „osamu“, „samotno mjesto“, opet „samotno mjesto“ i opet „osamu“. Zašto je Isusu toliko bitno da apostoli odu „u osamu, na samotno mjesto“? Pa zato što bi se on sam često povlačio na samotno mjesto kako bi se odmorio u molitvi sa svojim Ocem. Isus je činio mnogo lijepih stvari ali je znao da postoji jedna stvar koja je najbitnija i koju ne smije zaboraviti, a to je osobni odnos s Ocem, osobni duhovni život.

Ako je Njemu, koji je bio Bog, bila potrebna samoća i osobna molitva, koliko je tek nama?

„Nemam vremena“ je rečenica koja karakterizira naše današnje društvo. A ima jedan koji čini sve kako ne bi imali vremena za Gospodina. I to čini na lukav način: pušta nas da činimo mnogo stvari, i to jako lijepih stvari, ali sve kako na kraju ne bi imali vremena za otići na „samotno mjesto“. Sveti Franjo Saleški govorio je: „Ako imaš puno za raditi, moli barem pola sata; a ako imaš još više za raditi, onda moli sat vremena“.