SVAKODNEVNO U 7:30 Drugog se najbolje dotiče milosrđem!

ČITANJA:

1 Sam 4,1-11

Ps 44

Mk 1,40-45

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo«. Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Riječ Božju tumači vlč. dr. Boris Vulić:

Hvaljen Isus i Marija, lijep vam pozdrav iz Slavonije! Naš vjernički hod u današnjem danu želi obasjati evanđeoski izvještaj o ozdravljenju gubavca. Odmah valja reći da u ovom ozdravljenju nije toliko bitno tek ozdravljenje gubavca, koliko Isusova objava Božje ganutosti, suosjećanja, Božje supatnje spram onih koji su u nevolji i agoniji.

U ono je vrijeme guba bila užasna bolest. Tko je od nje obolio, nije mu bilo lijeka. Još više, biti gubav značilo je biti društveno mrtav. Gubavi su prestali postojati za druge. Usto, guba je imala i vjersko značenje. Naime, držalo se da je guba posljedica grijeha, pa stoga tko je od nje obolio time je zadobio očiti znak i potvrdu svoje grešnosti. Zbog svega toga, gubavi su bili isključeni iz društva i oni zdravi nisu smjeli s njima imati bilo kakva kontakta. Jednostavno za gubave nije bilo mjesta među ljudima i trebalo ih je ukloniti iz svih pora života.

Gubavi su život provodili u bolovima i u skrivanju. Jedini osjećaj koji su imali je osjećaj potpune napuštenosti od svih, pa i od samog Boga.

Isus zato čini nezamislivo – ganut pruži ruku i dotakne gubavca! Isus tim dodirom ulazi duboko u bol ovoga čovjeka. Odjednom gubavac osjeća ono što nikad dotad nije mogao osjetiti, a to je da netko s njim supati, suosjeća s njim i tako dijeli njegovo mjesto. A taj netko je sam Bog!

Suosjećati s drugim uvijek pogađa duboko i snažno u njegovu nutrinu. Suosjećati znači imati za drugoga milosrdno srce i milosrdne riječi. Drugog se najbolje dotiče milosrđem!

Isus reče gubavcu: Hoću, budi čist! Nije li već to istinsko, pravo čudo? Suosjećati s drugim i željeti i činiti sve da drugi ozdravi u svakom smislu i pod svakim vidom!

Poslije ozdravljenja gubavca, kao da se Isus ponaša čudno. Čuli smo: Isus se otrese na njega i otpravi ga. Nije Isus ovdje čudan, on samo ne želi da ozdravljeni bude njegov trofej! Isus nije došao da ga interesno veličaju, nego da služi…

Ozdravljenog Isus šalje ondašnjim svećenicima, da oni potvrde ozdravljenje i tako ozdravljenog postupno uvedu u zajednicu, u društveni život iz kojeg je bio posve isključen zbog gube.

No, slijedi zamjena uloga. Sad je Isus taj, kako veli evanđelje, koji više ne može uči u grad, već mora ostati izvan grada. Ozdravljeni je svima pričao o svom ozdravljenju, pa je to stvorilo golemi pritisak i Isus je morao ostati izvan grada. Sad je Isus isključen iz društvenog života. Razlozi su drugi, ali je isti učinak. Tako je preuzeo od gubavca ono što je bila bit njegove bolesti – biti izvan, biti isključen.

Isus i ovim ostajanjem izvan grada najavljuje svoje najveće otajstvo – on će biti isključen s isključenima, napušten s napuštenima, bit će raspet s raspetima.

Oni koji dalje traže Isusa, koji ga žele susresti, sada moraju poći izvan grada. Isusovi učenici idu na periferije, idu izvan središta, jer znaju da je tamo Isus. U koje periferije života danas ja mogu otići? Koja mjesta izbjegavam, a možda je Isus baš tamo? Evo novog dana i s njim nove prilike da na rubovima koje ne primjećujem pronađem ljude koji me trebaju – i među njima našega Isusa.

Blagoslovljen vam i lijep ovaj dan!