SVAKODNEVNO U 7:30 Budimo stupovi Isusova lica u svijetu

ČITANJA:

1 Sam 1,1-8

Ps 116

Mk 1,14-20

Tekst evanđelja:

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:

»Ispunilo se vrijeme,

približilo se kraljevstvo Božje!

Obratite se i vjerujte evanđelju!«

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima, i otiđu za njim.

Riječ Božju tumači vlč. dr. Boris Vulić:

Hvaljen Isus i Marija i dobro jutro dragi slušatelji. Ponedjeljak je prvog tjedna kroz crkvenu godinu. U ovom tjednu Crkva na svetim misnim slavljima razmatra dijelove najstarijeg evanđelja, onoga po Marku. A ono nas danas vraća na jedan početak…

Svaki je početak važan. Već promatrajući početak možemo mnogo toga otkriti o onome što slijedi. Zato nas evanđelist Marko danas vraća na početak Isusova javnog djelovanja, da zajedno opet promotrimo što to naš Isus govori i čini na početku svoga javnog propovijedanja.

Nakon prvih javnih riječi – Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje – Isus odmah pokazuje da njegov navještaj traži bliske suradnike, koji će dijeliti njegov put i zato poziva svoje prve učenike, prve apostole. Poziva četvoricu, po dva brata, da ostave svoj posao ribara, da više ne krpaju poderane mreže, već da postanu ribari ljudi, Isusovi učenici. Napokon je došlo pravo vrijeme, ispunjeno vrijeme. Iščekivano kraljevstvo Božje je tu, kako u fizičkom smislu, tako i u moralnom, duhovnom i svakom drugom smislu.

Osjetiti da je kraljevstvo Božje blizu znači čuti Božji poziv na obraćenje, na promjenu djelovanja, na ostavljanje starih i nepokrpanih mreža. Vjerovati da je kraljevstvo Božje prisutno, znači odreći se zlih misli i grešnih djela i tako stvarati prostor za plodno primanje njegova evanđelja.

A što je to kraljevstvo Božje i gdje ga možemo naći? Srce evanđelja jest navještaj blizine kraljevstva Božjega, a to kraljevstvo jest sam Isus Krist. Kraljevstvo je Krist u osobi, u kojoj su se na jedinstven način i trajno združili Bog i čovjek, božanska i ljudska narav.

Vratimo se pozivu prvih Isusovih apostola. Taj se poziv dogodio onkraj svih uobičajenih postupaka pozivanja. Nema priprave, nema dugog vremena odlučivanja, nema ako i ali. Isus ih vidje, pozva ih i oni odmah sve ostaviše i odmah pođoše za njim. Isusove su riječi bile tako snažne da su odmah, učas, postigle svoj cilj. U toj jednostavnosti i brzini krije se pravo čudo, jer svi dobro znamo da Isusove riječi u svijetu, u našim zajednicama, u nama ne nalaze tako brze i odlučujuće odgovore.

Prvi Isusovi učenici mogu tako brzo i odlučno odgovoriti zato, jer imaju slobodno srce. Srce koje nije navezano i zarobljeno. Slobodno srce može se učas i trajno odlučiti za Boga, za Krista. Zarobljeno pak srce, srce u kojem kraljuje ego, srce koje stalno računa s ako i ali – pred Bogom ostaje sporo, neodlučno, bježi od njega, kalkulira i zapravo ostaje zgrčeno u vlastite mreže.

Isus otpočetka svog javnog djelovanja traži suradnike. Zamislite, utjelovljeni Bog traži čovjeka kao suradnika. I tako otpočetka misli na svoju Crkvu. Prvo oko sebe sabire stupove Crkve – zajednice koja će vjerovati u Boga po Kristu i biti Krist u svijetu. Kako li je samo veliko Isusovo povjerenje spram onih koje je izabrao i pozvao. Bog je svakome od nas, baš svakome, povjerio jedan mali dio svijeta kako bi baš tu činili velika djela. To možemo samo ako smo slobodna srca, bez ako i ali pred Isusovim riječima, pred evanđeljem, i ako to što činimo – činimo zajedno, kao kršćani, kao Crkva, kao današnji stupovi Isusova lica u svijetu. Blagoslovljen vam i lijep ovaj dan!