SVAKODNEVNO U 7:30 Advent – vrijeme duboke molitve

ČITANJA:

od dana: Iz 41,13-20;

Ps 145,1.9-13b;

Mt 11,11-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći. Tko ima uši, neka čuje.«

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec:

„Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ – viče Ivan Krstitelj. Braćo i sestre, što bismo mi to trebali točno činiti? Pa mi smo dobri i pravi vjernici. I ove ćemo godine ukrasiti svoje domove. Otići ćemo na božićnu ispovijed i na misu polnoćku. Za blagdanski ručak nećemo voditi računa o dijeti. Na poklonima nećemo štedjeti bez obzira na sve okolnosti jer Božić je jednom u godini.

Netko je rekao da bi trebalo Ivanu Krstitelju u adventu pronaći neku drugu ulogu, jer se jednostavno ne ponaša onako kako se danas ponaša većina. Ivan Krstitelj se ne uklapa u ovaj današnji kulturološki Božić, u ovo moderno vrijeme kada je Advent postao užurban; domjenci, kuhanje, pečenje, kupovanje, uređivanje, ukrašavanje. Ali unatoč svemu, advent nije loš, jer donosi i lijepe trenutke; mir među ljudima, obitelji na okupu, pokloni, pa što bi bilo loše u svemu tome?

Nema ničeg lošeg, ali ima jedan problem. Problem je što svjetovni Božić pokušava ukrasti našu kršćansku proslavu Utjelovljenja sina Božjega. I što je najgore to mu iz godine u godinu sve više i više polazi za rukom. Uz našu šutnju, koju možemo definirati kao kukavičluk ili odobravanje. Odbojnost prema kršćanskom uvjerenju više se niti ne prikriva, a mi samo sliježemo ramenima i okrećemo glavu na drugu stranu. Reći će neki kako su danas druga vremena i da su okolnosti drugačije nego što su bile u Ivanovo vrijeme, kada je mnoštvo pohrlilo u pustinju da se pokaje i da ih Ivan krsti.

Točno, drugačije je, ali ipak postoji poveznica onog i našeg vremena. Tada je to bilo vrijeme duboke molitve i pokajanja za neke. Baš kao što je Advent za mnoge i danas. Tada je masa hrlila Ivanu, jer je postojao netko dovoljno hrabar da ih izvede na pravi put.

Netko dovoljno hrabar da im se suprotstavi u njihovom grijehu s pripravom koju Bog zahtjeva za nadolazećeg Mesiju.

Što bi se to trebalo dogoditi da mi danas pohrlimo u pustinju do Ivana Krstitelja? Trebala bi se dogoditi jedna stvar – pokajanje. A kada će se to dogoditi? Onda kada netko kome je dovoljno stalo do nas kaže grubu istinu o nama. To čini samo pravi prijatelj, netko kao Ivan Krstitelj, najveći među rođenim od žene. Jer ukoliko ne poravnamo svoje životne putove od izbočina i neravnina nećemo vidjeti Mesiju koji dolazi. Božić će doći i proći, a mi ćemo propustiti susret s Isusom. Bez Ivana mi bismo i dalje birali puteve koji su popločeni dobrim namjerama, a za njih znamo kamo vode.

Bez Ivanovog nepopustljivog i izravnog poziva na pokajanje, na pripravu životnog puta, mi ne bismo bili spremni kada Krist dođe. Bez Ivanovog upozorenja još bi jedan Božić u našem životu prošao bez Boga. Brate i sestro ne dopusti da se to dogodi ove godine.