SVAKODNEVNO U 7:30 Radosno vršenje Božje volje vrhunac svake svetosti!
vlč. Matija Pavlaković
vlč. Matija Pavlaković
ČITANJA:
od dana: Iz 26,1-6;
Ps 118,1.8-9.19-21.25-27a;
Mt 7,21.24-27
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.
Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvrši ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi, i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer — utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.«
Riječ Božju tumači vlč. Matija Pavlaković:
Dragi slušatelji!
Ako putujemo Italijom i drugim južnim krajevima, vidimo mnoge gradove na brdima i uzvisinama. Gospodin nam u današnjem evanđelju govori tako o dvjema kućama. Kod jedne od njih htjelo se očito uštedjeti u gradnji, možda su se i žurili dovršiti ju, no bilo kako bilo, u njenu izgradnju nije se uložilo dovoljno pažnje. Onoga tko je na ovaj način gradio, Gospodin naziva “ludim čovjekom”. Obje kuće bile su završene i izgledale su jednako, ali imale su vrlo različite temelje: jedna je od njih bila sagrađena na čvrstoj stijeni, a druga nije.
Nakon nekog vremena pojavile su se poteškoće koje su dovele u pitanje čvrstoću gradnje. Kaže evanđelist: “Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću.” Bila je to, dakako, prigoda da se iskuša čvrstoća kuća: jedna je ostala čvrsta, a druga se srušila i njezina je ruševina bila velika, kaže evanđelist.
Draga braćo i sestre, vjerujem da ćete se složiti samnom kada kažem kako kršćanin ima samo jedan čvrst temelj na koji se sigurno može osloniti, a to je Gospodin. “Gospodin je Stijena vječna”, naglašava jedan od glavnih autora koje pratimo u vremenu Došašća – prorok Izaija.
Naš život jedino može biti sagrađen na Kristu, našoj jedinoj nadi i našem jedinom temelju. Isus danas od nas zahtijeva izbor – opredjeljenje. Naše prianjanje uz Krista ne može biti površno, to mora biti čvrsto prianjanje uz njegovu volju i njegovu Osobu. “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima”, slušamo također u današnjem evanđelju.
Božja je volja, dakle, kompas koji nam pokazuje u svakom trenutku koji nas put vodi k Njemu i istodobno postaje staza naše vlastite sreće. Nadalje, radosno vršenje Božje volje ujedno je i vrhunac svake svetosti, a Gospodin nam pokazuje svoju volju kroz Deset zapovijedi, preko uputa, savjeta i propisa Svete Crkve, kao i preko obveza što ih uvjetuju naš poziv i položaj.
„Želite li blizu, vrlo blizu pratiti Isusa? … Otvorite Sveto Evanđelje i pročitajte muku Gospodnju. Ali ne samo čitanje, ne: uživo. Razlika je velika. Čitanje je prisjećanje nečega što se dogodilo; živjeti je biti prisutan u događaju koji se događa upravo sada, biti jedna od tih scena “, uči nas sv. Josemaria Escriva.
Također, slika gradnje kuće, kojom završava ovo Gospodinovo učenje, grafički predstavlja ono što se događa u životu svakog čovjeka. Sve kuće trpe kiše, poplave i vjetrove, ali samo će životi utemeljeni na stijeni Života Isusa Krista izdržati teška vremena i patnje. Pazimo, stoga, na čemu gradimo kuću našega Duha.
AMEN.