SVAKODNEVNO U 7:30 Kristova ljubav spašava u slabosti
vlč. Nikola Jurković
vlč. Nikola Jurković
ČITANJA:
1 Mak 2,15-29;
Ps 50,1-2.5-6.14-15;
Lk 19,41-44
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Kad se Isus približi Jeruzalemu i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: »O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.«
Riječ Božju tumači vlč. Nikola Jurković:
U Svetome je pismu ostalo zapisano da je Isus plakao samo u dvjema životnim okolnostima: nad mrtvim prijateljem Lazarom i nad gradom Jeruzalemom. Isus uplakanih očiju; Isus u plaču ljubavi, boli i sućuti. Isus plače, jer voli svoju domovinu, svoj narod, glavni grad, predivan hram… Gleda i zna da će biti razorena ljepota, jer ljudi nisu prepoznali Božji poziv ni njegov prolazak ljubavi. Isus sa žalom u duši misli na minulo vrijeme milosti, godine kad je sam Bog pohađao svoj narod, kad ga je preko Isusa iz Nazareta poučavao, činio znamenja i čudesa. Sad je to vrijeme čudesa netragom nestalo. Zadnje se dogodilo onome slijepcu iz Jerihona koji je progledao i zaputio se za Isusom. Sad još samo slijedi Isusova smrt kad će mu drugi zatvoriti usahle oči koje su širile mir i blagoslov. Isus pretkazuje kako neće zasjati slava Gospodnja nad svetim gradom jer odgovorni u narodu nisu prepoznali vrijeme pohoda. Jeruzalem će biti izručen na milost i nemilost poganima koji će ga srušiti, spaliti, svetinje pretvoriti u prah i pepeo. Narod je propustio priliku da postigne mir, a mir je smisao svih mesijanskih obećanja, a Jeruzalem je slijep za trenutak Božjega pohoda.
Njegov bespomoćni plač otkriva duboko otajstvo. Bog svoju snagu stavlja u Kristovu ljubav koja spašava u slabosti. Toliko poštuje čovjekov izbor, da dopušta i suze svoga Sina, ne želeći oduzeti ljudskomu biću slobodu. Jer, zna: bez slobode nema ljubavi.
Riječi koje Isus upućuje Jeruzalemu nisu prijetnja. One su rođene iz svijesti o rušiteljskoj snazi zla koje će se očitovati osobito u njegovoj žrtvi na križu.
Sam je Isus rekao svojim učenicima: „Blago vama koji sada plačete.“ (Lk 6, 21) A sada i sam plače, ostavlja sjeme suza, za nas danas koje je priveo k svojoj ljubavi. I svaki put, kada tuga stegne grlo i kada riječi, znajući svoju nedostatnost, prepuštaju suzama da izreknu jače naše osjećaje, čujemo psalmista koji nam govori: „Oni koji siju u suzama žanju u pjesmi.“ (Ps 126, 5-6) Neka sjeme Božje riječi, posebno danas, kroz naš život dođe do svakoga brata i sestre.