SVAKODNEVNO U 7:30 Što znači vjerovati Bogu, prihvatiti ga kao Gospodina i Spasitelja?

ČITANJA:

Rim 13,8-10;

Ps 112,1-2.4-5.9;

Lk 14,25-33

Tekst evanđelja:

„U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!“

„Tko od vas, nakani graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi, pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.“

„Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.“

Riječ Božju tumači o. Danijel Hranilović:

I na početku današnjeg dana, osluškujući riječi koje smo maločas čuli, Krist nas želi potaknuti na prepoznavanje životne odluke: biti njegovim učenikom. Želi nas poučiti što znači vjerovati mu, prihvatiti ga kao Gospodina i Spasitelja. Želi usaditi u naše srce kako nije dovoljno tek pasivno promatranje, već naš aktivitet u punom smislu riječi. Aktivitet na Kristov način. Ne samo riječima, već i djelima. Stavlja pred nas stvarnost na koju možemo, a i ne moramo odgovoriti. Stvarnost koja je namijenjena svakome od nas. I meni i tebi. Put koji je jednak za sve! Poziv koji se već tisuće godina i koji će se i u budućnosti osjećati u srcima milijuna ljudi, u tvome i mome srcu svakoga dana iznova; riječi koje će se utjeloviti u Isusovu pozivu: Slijedi me! Dvije beznačajne, ali u isto vrijeme možda i prezahtjevne riječi: slijedi me!

Među svim mogućim uspjesima u životu samo je jedan uistinu važan: dospjeti do cilja što nam ga je zadao sâm Bog: doći u nebo. Ili prema riječima jučerašnjeg evanđelja: postati sustolnik vječne gozbe. Da bismo to postigli, potrebno je odreći se svega drugoga i ukloniti sve što nam se ispriječi na tom putu, koliko god nam se to činilo vrijednim ili privlačnim. Sve treba biti podređeno jedinom cilju našega života: dospjeti do Boga.

Riječi današnjega evanđelja možemo protumačiti kao Isusov poziv na drugom mjestu u evanđelju. Odreci se sama sebe, uzmi križ svoj…pođi za mnom! Tvrdim i teškim izgleda ono što je Gospodin naredio za sve nas: odreći se sebe, svoga ja. Pa zar je to moguće, pitamo se, kad volim toliko sebe. Kad sam usmjeren na sebe. Da li je moguće, moj Gospode, živjeti po tvojoj volji, a sve manje po svojoj vlastitoj? Kako prihvatiti tvoj poziv kada nam obećavaš put kojim si ti išao? Put križa. Križa koji se očituje u protivljenjima, napadima, prijetnjama, neshvaćanjima… No nije ni tvrdo ni teško, ne smije biti, kada nam On želi pomoći i pomaže da taj zahtjev i ostvarimo. Istinito je što je rekao: Jaram je moj sladak i breme moje lako. Ljubav uistinu čini da je moguće i lako ono što je u zahtjevima teško. Znamo što sve izvodi ljubav. I kakav je njezin put. Dovoljno nam je zagledati se u Krista i pogledati kud ga je donijela njegova ljubav prema nama. Na križ! No on ga je prihvatio upravo iz te i zbog te ljubavi. Da li i ja imam te ljubavi prihvatiti Kristov zahtjev za nasljedovanjem koji je popločen križem života?

Promislimo o donošenju odluke nasljedovati ga. Naime, treba kao što smo vidjeli, računati na poteškoće, ali koje trebamo prihvatiti na pravi način. Bez straha. Ukoliko se odlučuješ poći za Kristom, učini to radikalno kako bi ti Krist postao bezuvjetan prioritet u životu. Ovo će biti mjera našega djelovanja ako ne zaboravimo mjeru kojom nas je Krist ljubio. U njegovoj snazi možemo sve. U njegovoj snazi možemo sagraditi uspješno i kulu našega života. U njegovoj snazi možemo izboriti pobjedu nad neprijateljem. Isus ne poznaje „mile-lale“. On je zahtjevan. A što si ti odlučio?