SVAKODNEVNO U 7:30 Znamo li čitati znakove vremena?
vlč. Krešimir Žinić
vlč. Krešimir Žinić
ČITANJA:
Rim 7,18-25a;
Ps 119,66.68.76-77.93-94;
Lk 12,54-59
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: ‘Kiša će!’ I bude tako. Kad zapuše južnjak, kažete: ‘Bit će vrućine!’ I bude. Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?«
»Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.«
Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Žinić:
Dobro jutro i neka vam je čitav dan ispunjen Božjim blagoslovom.
„Znakovi vremena“ – metafora koja nas nužno uvodi u razmišljanje o onome što je aktualno u konkretnom povijesnom trenutku, a znati čitati znakove vremena označuje umjeti dobro procijeniti i razlučiti njihovo značenje. Vjernicima je upućen poziv da pažljivo i čistim pogledom sagledavaju životne prilike. Takva usredotočenost bila bi plod naše ozbiljnosti prema onome što je Božja stvarnost. Znanstvenici, filozofi, pa i političari drukčije su koncentrirani i drukčije tumače znakove vremena.
Svatko od nas ljudi ima svoj put i Boga poima na svoj izvorni način. Nažalost, postoje i oni, premda se nazivaju vjernicima, koji misle da im Bog nije potreban i životni oslonac traže i možda nalaze na nekim drugim izvorima. Ima ih također, a čini se da je takvih sve više, koji nesvjesno ulaze u deističko tumačenje Boga kao distanciranog i tamo negdje dalekog prvog uzroka svemira nezainteresirana za svijet koji je sam stvorio. Sv. Toma Akvinski, jedan od najvećih teologa u povijesti Crkve, u svojoj Sumi teologije nudi nam svoje razmišljanje o Bogu koji je prisutan bitno, nazočno i snažno u svim životnim prilikama i znakovi njegove prisutnosti daju se prepoznati kako u prirodi, tako i u povijesti i u ljudskim procesima.
Današnje nam vrijeme na obzorju nudi različite neugodne znakove nadvijene nad svijetom. Sve su veće podijeljenosti na tabore, u porastu su mjesni i međunarodni ratni sukobi s novim žarištem u Izraelu, ali sve je više, antropološki gledano, suvremenih zloporaba moći i savjesti i iskrivljenih pogleda na ono što je Božja volja za čovjeka i obitelj izražena u Svetom pismu i predaji Crkve. Zasigurno je veliki znak vremena XVI. opća skupština Biskupske sinode koja je u tijeku u Rimu, a čija je tema: Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje. Sinodalnost Crkve predstavljena je kao put na kojem se Crkva može obnoviti djelovanjem Duha Svetoga. U Vademecumu ili priručniku sinode čitamo kako ćemo kao kršćani „prosvijećeni Božjom riječju i ujedinjeni u molitvi moći razlučiti procese traženja Božje volje i ići putovima na koje nas Bog poziva – prema dubljem zajedništvu, potpunom sudjelovanju i većoj otvorenosti za ostvarenje našega poslanja u svijetu“. To znači čitati znakove vremena. No jesu li takve rasprave dostatne ili je potreban još veći angažman koji uključuje nove vizije i strategije?
Zanimljivo je da je papa Franjo za ovu Biskupsku sinodu odredio drukčiji postupak. Do sada se Biskupska sinoda održavala isključivo u Rimu, konferencije su se odvijale na razini opće Crkve i kao zaključak sinodalnih rasprava donesen je zaključni dokument koji je predstavljen i predan općoj Crkvi na upotrebu. Ova sinoda imala je svoj početak u raspravama na mikrorazini – najprije župnoj, biskupijskoj i nacionalnoj, što je bila prva faza; druga je bila kontinentalna faza i sada se događa treća i završna faza na planu opće Crkve u Rimu. Papa Franjo, koji toliko naglašava da Crkva mora biti na marginama poput „poljske bolnice“, respektira što misle vjernici, ali želi čuti što imaju reći i oni koji su se uslijed različitih okolnosti udaljili od Boga i Crkve i postali rubni. Razborito je što Sv. Otac naglašava da smisao sinode nije samo izrada učeno sročenog dokumenta koji će popuniti naše police, a da se možda i ne virne u njega, nego „dati da se probude snovi, pobuditi proroštva i vizije, dati nadi da procvjeta, potaknuti povjerenje, poviti rane, ispreplesti odnose, oživjeti zoru nade, učiti jedni od drugih i stvarati pozitivan imaginarij koji će prosvijetliti umove, zagrijati srca, vratiti snagu mišicama“. Ovaj citat preuzet je iz govora pape Franje na početku Sinode posvećene mladima godine 2018.
Tako papa Franjo daje novu priliku Crkvi da, osluškujući znakove sadašnjeg vremena, zna prepoznati opasnosti koje joj prijete i da, oslonjena na snagu i vodstvo Duha Svetoga, dobro razlučuje i pronalazi prave putove izgradnje boljega društva i svijeta suzbijajući u sebi sve ono što je protivno Božjoj volji i što nas udaljava od konačnog cilja i našeg poslanja, a to je ostvarenje vječnog života u Božjem kraljevstvu.