SVAKODNEVNO U 7:30 Odgovornost uključuje krepost razboritosti

ČITANJA:

Rim 6,12-18;

Ps 124,1-8;

Lk 12,39-48

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite, Sin Čovječji dolazi.« Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?«

Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim. No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima. I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca.

Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati!«

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Žinić:

Dobro jutro i neka vam je čitav dan ispunjen Božjim blagoslovom.

Francisco Fernandez – Carvajal u svojoj knjizi „Razgovarati s Bogom“ donosi sljedeću crticu iz života. Papa Ivan Pavao I. jednom je govorio o obvezama učitelja. Naveo je primjer poznatog sveučilišnog profesora iz Bologne koji je jednom prilikom otišao u Rim sudjelovati na nekim proslavama. Susreo se i s ministrom obrazovanja koji mu – kad je profesor morao poći – kaza neka još ostane kao njegov gost. Profesor mu odgovori da ne može jer sutradan ima predavanje na sveučilištu i studenti ga očekuju. Kaže mu ministar: „Ja vas oslobađam od te obveze.“ „Vi me možda oslobađate, ali ja sebe ne oslobađam“, odgovori mu profesor i takvim je odgovorom pokazao veliku odgovornost i poštovanje prema školi i đacima. Bio je ona vrsta ljudi koji su imali za načelo: „Za poučavanje Ivana latinskom jeziku nije dovoljno samo znati latinski, treba također poznavati i voljeti Ivana.“ Ta slika o odgovornom profesoru uvodi nas u kratko razmišljanje nad današnjim evanđeoskim odlomkom. On nas u uvodu poziva na budnost (ili odgovornost). A budnost pak uključuje krepost razboritosti. Na Petrovo pitanje na koga se odnosi Učiteljev zahtjev na pripravnost, Isus odgovara slikom o mudrom i razumnom upravitelju. On potiče svoje učenike da budu razboriti sluge slijedeći njegov put, anticipirajući njegov ponovni dolazak.

Razboritost mnogi teolozi nazivaju kraljicom kreposti jer ona donosi sposobnost da pojedinac može suvereno vladati svojim životom, uređuje vlastite nutarnje kapacitete i mudro ih implementira u vanjskom svijetu. Razboritost također možemo definirati kao određeni moralni instinkt koji nas čini kadrima donositi ispravne odluke bez obzira na mnoge pritiske i moguće kompleksne okolnosti. Kada se ona stavi u kršćanski kontekst, razboritost je razvijeni osjećaj koji Krista stavlja u prvi plan. Kako bi Isus reagirao, kako bi on promišljao, odnosno kako bi on postupio u pojedinim situacijama? Kršćanska je razboritost sagnuti svoju oholu glavu, životne stavove odrediti prema Kristu kao svom središtu i učiniti se spremnim poučiti se. Naš je vjernički zadatak u takvoj se kreposti vježbati.

Veći dio svojeg izlaganja Isus koristi kako bi nam u perspektivi zločestog i nevaljalog sluge otvorio oči da i sami promislimo kakvi smo u svojoj svakodnevici. Jesmo li u razmišljanjima i djelovanju više nalik razboritom ili pak nerazboritom upravitelju koji svoju upravljačku poziciju umišljeno koristi na krivi način i zagorčava život svojim bližnjima? Svatko od nas sam sebi treba postaviti pitanje: je li mi poznata volja gospodarova ili sam previše ležeran i ne odgovaram na ispravan način. Možemo li kao vjernici naći opravdanja kako smo malo znali ili nismo znali volju našeg Spasitelja? Primili smo sakramente i posjedujemo posvetnu milost, poučeni smo u školskom i župnom vjeronauku; tu je euharistija, pogotovo nedjeljna, kao mogućnost susreta s bitno prisutnim živim Kristom u svjetlu njegove riječi i blagovanjem njegova tijela – tog izvora i snage našeg vjerničkog života. Mnogo nam je ipak darovano, od nas će se mnogo i tražiti i zato se ne možemo opravdati kako nismo znali. „Strah Gospodnji je početak mudrosti“, kaže mudri Sirah. Bojati nam se u svetom strahu da nam Gospodin zbog naše nonšalancije ne dodijeli udes među nevjernicima.

Stari su Rimljani imali načelo: Neminem laedere suum cuique tribuere. Nikoga ne povrijediti i svakome dati ono što mu pripada. Pozivam vas da i vi kao razumni upravitelji svog života prihvatite takva načela i ugradite ih kao stav u svoj životni prostor. Poput onog odgovornog profesora s početka promišljanja.